Profesor Kasim Mujagić održao promocije knjiga u Švedskoj

U švedskim gradovima :Malme, Helsingborg, Landskrona , Štokholm, te u danskom gradu Odensi i norveškom Oslu i Sarpsborgu je protekle sedmice na promociji svojih knjiga bio književnik prof. Kasim Mujagić.
Ovaj pisac je rođen je 28.09.1954. godine u Pećigradu općina Cazin. Gazi Husrev-begovu medresu je završio 1974 godine u Sarajevu.
Diplomirao je na Fakultetu političkih nauka 1981.god. i stekao zvanje Prof. sociologije.
Od 1981. godine do danas radi u J.U. Gimnazija u Velikoj Kladuši, na poslovima prof. sociologije i Vjeronauke.Oženjen je i ima dvije kćerke.
Do sada je objavio:
-PRIČE - zbirka pripovijetki, objavljena 1999. godine. Iz ove zbirke, pripovijetka "Sonja" je ušla u najnoviju "Antologiju bošnjačke pripovijetke 1900.-2003. godine", koju je objavila Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH.
-LJILJAN ZA TAMJAN - roman objavljen 2001. godine. U ovom romanu, prikazani su nemili i žalosni događaji koji su se dogodili na području Velike Kladuše u periodu 1993.-1995.godine.
-OPORUKA - zbirka pripovijetki objavljena 2005. godine. Sve pripovijetke govore o bježanju od valastitog identiteta, vjere, vlastite kulture, tradicije, običaja itd. a prihvatanje tuđeg i bezvrijednog. Pripovijetke su smještene u period socijalističkog ateizma i degradacije nacionalnog bošnjačkog identiteta.
- KRVAVA AHMEDIJA - roman objavljen 2008. godine. Ovaj roman je najdraže i najbolje ostvarenje autora do sada. Cijela radnja romana smještena je i odvija se između podne i ikindije. Glavni lik romana je Ali Riza ef., i njegov sin Mirza, kojeg na pravdi Boga potvaraju da je kradljivac, kako bi naudili izuzetno poštenom, pravednom i iskrenom Ali Riza ef. Na kraju bičevanja ispostaviće se da je potvoren.
 -ISTINA O CAZINSKOJ BUNI 1950. - djelo na kojem je radio posljednjih desetak godina, koje je prepuno tragičnih i do bola žalosnih izjava učesnika bune, koji su preživjeli golgotu represivnog komunističkog režima. Masakr koji su komunističke vlasti počinile nad Bošnjacima Cazinske krajine, bio je 50. godina "tabu" tema, o kojoj, po riječima autora, niko ništa nije smio pitati a kamoli pisati.
Knjiga je urađena na osnovu dostupne arhivske građe, izjava živih svjedoka i njihovih potomaka. Priče krajišnika koji imaju bilo kakve veze sa Cazinskom bunom daju ovoj dokumentarnoj knjizi posebnu vrijednost i kao takva je privlačna za čitanje, jer se ne radi samo o suhoparnoj faktografiji. Kao usporedba je veoma interesantan podatak da su "učesnici" Cazinske bune osuđeni na preko 7 000 godina robije dok su srbi za genocid u Srebrenici osudjeni na 1000 godina.
Sve promocije su bile izuzetno dobro posjećene, a autor se vratio kući bez ijedne knjige koje su naši građani naprosto razgrabili, što svjedoči o tome da se naši ljudi interesuju za ovakvo štivo.

M.Mahmutovic