Jedan sjetan detalj iz prošlosti: Parmak je hasta bez muhlije

Nakon povratka iz hudžere stanem kraj duvara i pogledam kroz pendžer i imam šta i vidjeti. Onaj maksum je odvalio parmak što se držao na jednoj muhliji i bacio ga u ohanjke. Zatim je počeo udarati nogom u baskiju i nije se okanio dok je nije odvalio. Tu baskiju ili vrljiku je prikivao rahmetli dedo Muhamed, a ja sam s njim one debele direke zabijao u zemlju. Sreća pa je hajvan daleko. Inače sam se bojao da neće otići u zijan.