Šta vam uradiše dušmani, sinovi moji?

Zastala sam malo u tišini nijemoj. Moj pogled se prostirao po dolini, koja se vjekovima ogledala u smjenama generacija Nanić i tako ta prostranstva nedogleda i sve ljepote prirorodnog šarenila, utkaše se u Nanića dolinu. Sada ta ista dolina postala je uzvišena, poštovana, nijema, bolna, ponosita, postala je kutak tvoga dolaska na ovaj svijet, uvaženi komandante Izete.