CAZIN.NET: - Nermin Puškar Puško je cazinski slavuj sa trenutnim prebivalištem u Sloveniji. S obzirom da prvi put razgovaramo za naš portal, osjećam potrebu, a što je vjerujem i na oduševljenje naših čitalaca, da se podsjetimo prošlih dana kada je sve započelo?
PUŠKO: - Počelo je u krugu porodice, sa nekih pet - šest godina, dok sam neznajući akorde čandrkao po gitari uz moga brata Emira koji je već tada sa harmonikom topio srca gostiju koji su prolazili kroz našu kuću. Roditelji su nas motivisali i podržavali u tome da sviramo a obojica smo pohađali i muzičku školu. Sjećam se časova gitare kod nastavnika Sule iz osnovne muzičke, koji mi je vidjevši da nisam baš zainteresiran za klasiku, provalio par rokerskih fazona, a jedan od glavnih krivaca za moju ranu opsjednutost rokenrolom je svakako i Said, u čaršiji poznatiji kao Fantov, koji je tih lijepih osamdesetih godina imao kopiju Gibsona gold i pojačalo koje je toliko pojačavao da mu je policija redovno dolazila na vrata. Distorzirani zvuk gitare i rifovi koje je prašio su mi otvorili neki svemir koji i dan-danas istražujem. Onda je došlo skidanje pjesama, skupljanje ploča Pink Floyda, Azre, Atomskog skloništa, prva gitara na čekove iz tadašnje robne kuće. Potom, druženje u nekadašnjem parku uz gitaru, prijatelje i prve ljubavi...i tako dalje. Mogao bih se do sutra prisjećati nekih detalja iz toga vremena. Ustvari, skoro pa bi se i knjiga o tome mogla napisati. Uglavnom, prvi band New Yeti koji zauzima posebno mjesto u mome srcu smo Darko Bajšanski, Selver Lojić, Nedžad Nadarević i ja sastavili '93. godine i mogu reći da je to nekako zakotrljalo stvari kad je moje profesionalno bavljenje muzikom u pitanju. Poslije se desila grupa Krug a onda i Knock out sa kojim se priča proširila.
Intervju sačinila: Muhiba Burzić/muhibaburzic@gmail.com
CAZIN.NET: - Samo su pojedinci privilegirani da osjete čar eurovizijske scene. Vi ste to osjetili... Kakav je uistinu doživljaj?
PUŠKO: - Svakako nezaboravan i poseban. Dino je skupio super ekipu i bilo nam je fantastično. Imali smo milion proba i ništa se nije prepuštalo slučaju, što je zahtjevno ali i uzbudljivo. Sam izlazak pred toliko ljudi u takvom raspoloženju je fenomenalno iskustvo, nabijeno adrenalinom i emocijama. Sjećam se da mi se kihalo prije izlaska na scenu u finalu, a imali smo pričvršćene vrlo osjetljive mikrofone koje nismo tek tako u momentu mogli pomjeriti. Mislio sam da ću kihnuti na bini u osjetljivi mikrofon što bi se svakako čulo, ali srećom to se nije desilo. Uglavnom, morao sam biti vrlo uvježban i pribran.
CAZIN.NET: - Ništa Vam novo neću reći ako kažem da su Vam Cazinjani zamjerili kada ste izjavili u jednom mediju kako ste iz Bihaća. Znate Vi kako smo mi ovdje na to osjetljivi, no, nadam se da su Vam poslije onog jubilarnog koncerta New Yetija u Kulturnom centru prije tri-četiri mjeseca sve oprostili. Ondje se slavila ljubav prema Cazinu i Cazinjanima!!!
PUŠKO: - Pa nadam se da mi niko nije imao šta oprostiti, ali kad ste već to spomenuli možda je ovo i prilika da se razbije taj lokalni mit. Ja nisam izjavljivao da nisam iz Cazina, a prava istina je da su novinari u to vrijeme to da sam iz Bihaća izvlačili iz konteksta mjesta mog rođenja, jer ja i jesam rođen u Bihaću kao na kraju krajeva i mnoge generacije Cazinjana i to ti je sva priča. Ali zašto je to na kraju krajeva nekome i bitno?! Što se tiče koncerta New Yetija, meni i dečkima je to bio merak i spontano smo došli na tu ideju. Prvo smo mislili zapaliti roštilj pored Une i uz gitarice se sjetiti nekih vremena od prije dvadesetak godina gdje smo svi bili bliži i gdje smo naučili lekcije o ljubavi koje su nam i dan-danas vodilje. Međutim, stvar se usijala i došlo je do koncerta koji je bio fenomenalan. Bilo je jako emotivno, na neki način kao san. Hvala svima koji su bili prisutni i uveličali nam slavlje. Ono što je mene posebno dirnulo je to da sam na koncertu vidio ljude koje nisam vidio godinama i to one fine ljude koji i jesu Cazin. Svaka čast.
CAZIN.NET: - Poznato nam je da ste još prije nekoliko godina otišli u Sloveniju, oženili se, nastavili svoj muzički život, uradili mnogo autorskih tekstova, neke duete. Kako je živjeti u drugoj državi i tražiti svoje mjesto pod tuđim muzičkim nebom?
PUŠKO: - Pa nema tu neke posebne filozofije, svugdje je više-manje slično kad je probijanje na sceni u pitanju. Treba ti sreća na prvom mjestu a onda dolazi trud, znanje posla, poznanstva... Ja mogu reći da imam dobra iskustva sa slovenskom scenom. Na radijima se vrti povelik broj pjesama kojih sam autor a kolege iz branše su me fino primile. Sve u svemu novi početak je bio vrlo izazovno iskustvo koje me ojačalo u svakom pogledu.
PJESME KOJE TRAJU
CAZIN:NET: - Podsjetite nas na Vaš muzički opus, neke uspjehe, pa i neuspjehe (ako ih ima)?
PUŠKO: - Uvijek sam nastojao pisati i objavljivati pjesme koje imaju tenziju ka tome da traju, i nisam ih pokazivao dok nisam bio siguran da je to ono pravo. Sigurno da sam ponosan na neke uratke sa grupom Knock out, pa onda na neke pjesme sa mog solo albuma čije vrijeme siguran sam tek dolazi, a naravno i osamdesetak pjesama koje pjevaju drugi izvođači uključujući i neke velike zvijezde poput Tonyja Cetinskog, Jacquesa Houdeka, slovenske Nine Pušlar... Kad se obrnem pomislim da sam možda mogao i više ali i ovo do sada je svakako jedan pozamašan opus. Ponosan sam na to što sam bio i na Broadwayu u New Yorku, u jednom manjem teatru kao izvođač u mjuziklu Circle(Sarajevski Krug)..., ima toga još, ne bih da ispadne da se hvalim.
CAZIN.NET: - O Vama su pričali kao o pjevaču sa najvećim pjevačkim i glasovnim mogućnostima u našoj zemlji. Ispravite me ako nije tako! Iskreno mi je žao što to publika, naravno i mi Cazinjani, nije osjetila u dovoljnoj mjeri. Imam osjećaj da Vam je učinjena nepravda. Je li razlog tome što Vas nije imao ko "gurati" na ovdašnjoj sceni?
PUŠKO: - Držim se one stare dobre filozofije da je point u putu, a ne u cilju. Naučio sam i da se neke ideje, ma kako genijalne bile i bez obzira na trud koji je uložen u realizaciju, jednostavno dese ili ne dese. Jedan od razloga ležernijeg pristupa je to da me zanima dosta različitih formi u branši pa mi fokus sa pjevanja često zamijeni fokus na autorski rad i produkciju za druge, mada sam za druge izvođače počeo pisati silom prilika jer sam kad se prije desetak godina Knock out raspao morao nešto raditi da preživim. I eto svidjelo mi se, a dalo je i nekih finih rezultata. Istina je i da još nisam sreo čovjeka koji bi se kako treba i svim srcem prihvatio neke poslovne strane moje karijere, a da je u isto vrijeme i moj frend. Malo sam zahtjevniji po tom pitanju ali takav sam, tako da je logički gledano to jedan od bitnijih razloga što sve to sa solo karijerom ne ide malo brže jer ja jednostavno nisam tip koji uživa raditi sve to odjednom, i bukirati svirke, organizirati promociju i komunicirati sa medijima i još na sve to, a što je meni i prioritet, organizirati onaj muzički dio u kojem sam sto posto. Imam dobre zamisli kad je promocija u pitanju ali sam teško stižem, a PR je već odavno postao nešto što mora biti u rangu dobre pjesme. Za sad imam neki svoj lagani ali uporni ritam pa vidjet ćemo šta će iz svega toga ispasti.
FALI STARI PARK
CAZIN.NET: - "Cazin grade moj, najljepša radosti, grade ljubavi, herojske mladosti, tvoje ću ime s ponosom kroz pjesmu slaviti, Cazin grade, moja ljubavi" Jeste li zaplakali kada ste, a vjerujem da ste bar jednom, zapjevali ovu pjesmu'(op. a. Ja bih mogla svaki put kada je čujem)?
PUŠKO: - Pa nekako sam obuzdao emocije kad sam je pjevao zajedno sa Đumom na otvorenju novog trga, a bio sam blizu suze. Bilo je tu noć nešto posebno lijepo u zraku, iako mi moram reći nedostaje stari park jer sam emotivno vezan za njega, ali nećemo sad o tome. Naravno da me dira sad već himna grada koju je napisao Irfan Račić Rale, i ja sam ponosan što sam dio te pjesme i što dolazim iz sredine koja ima takvu ljudsku notu kao što je ima Cazin.
CAZIN:NET: - Vjerujem da održavate poslovne i privatne kontakte sa Slovencima. Šta im kažete kako je živjeti u BiH i kako oni gledaju na današnju situaciju u našoj zemlji?
PUŠKO: - Slovencima je Bosna Sarajevo i ćevap, malo ko zna ponešto i o ostatku države, osim naravno izuzetaka i Bosanaca kojih ima jako puno. Vole Bosnu ali se i čude bizarnoj političkoj situaciji, tako da kad govorim o svojoj zemlji potenciram priče o vrhunskoj hrani, prirodnim ljepotama, dobrim ljudima, muzici i ljubavi što Bosna u svojoj suštini i jeste.
CAZIN.NET: - Kada ćemo Vas ponovo imati priliku gledati u Cazinu, sa nekim novim izdanjima, novim pjesmama i naravno onim nezaobilaznim starim stvarima?
PUŠKO: - Radim još dosta projekata pored svoje solo karijere, što eksperimentalnih što egzistencijalnih i nije jednostavno izorganizirati se i posvetiti se samo sebi i isključivo svom projektu, što bi ustvari najviše i volio, ali radim i na tome. Dugo nisam ništa snimao i novi album je na putu da se rodi, dosta pjesama već postoji što je najbitnije, pa vjerujem da ću uskoro ući u fazu produkcije. Kad završim i objavim novi materijal sigurno ću napraviti neku turnejicu za svoju dušu i dušu onih koji vole moje pjesme. Naravno doći ću u Cazin makar i o svom trošku.
CAZIN.NET: - Ovaj prostor Vam nudim da kažete što želite, da olakšate dušu, da se obratite svojim Cazinjanima, da kažete ono što bi još pored svega što smo rekli bilo interesanto našim čitaocima!!!
PUŠKO: - Volio bih da su ljudi u Cazinu jedna duša, da nisu podijeljeni na bilo koji način a pogotovo onaj stranački. Da zajedničkim snagama ulažu u kulturu grada i povećaju mogućnost izbora mladim i talentiranim ljudima kojih ima puno, jer ako mi nećemo, niko neće to napraviti umjesto nas. Još uvijek vjerujem da se stvari mogu dovesti na pravi nivo što i dokazujemo kroz rad udruženja New Yeti u kojem pored svojih obaveza volontiram sa svojim drugovima iz prvog banda. Organizirali smo već vrhunski producirane koncerte Divanhane i Ede Maajke koji su bili kulturno posjećeni, gdje se vidjelo da grad ima potencijala za malo konkretnije manifestacije i korake u kulturi, samo se moramo, opet kažem, svi uključiti i napraviti Cazin onakvim kakav može biti.
CAZIN.NET: -Zahvaljujem na vremenu koje ste nam posvetili...
PUŠKO: - Hvala i CAZIN.NET-u na interesu za ovaj intervju