Nek smo vazda puni Bosne i Bosna puna nas.

Jedna. Jedina. Prkosna od sna. Sreća i nesreća u jednom. Moja prva ljubav. I tvoja. Pa ma kakva ona bila. Samo nju imamo. Ona je mjesto naših najljepših uspomena, našeg djetinjstva. Najtoplijih ljeta i najhladnijih zima. I voliš ju. Tako komplikovanu. Tako nesavršenu. Odeš iz nje, ali joj se opet vratiš. Jer ti ubrzava otkucaje srca, baš kao prva ljubav. Jer ona i jeste tvoja prva ljubav. Jer u njoj najljepše spavaš i najljepše sanjaš. Jeste, sanjaš. Snove koje ćeš ostvariti negdje izvan nje. Preko granice. Nažalost. Ali nije ona kriva.