Čovjek je suviše vezan za potrebe svoga fizičko-tjelesnog postojanja da bi se mogao osloboditi materije i njenog pritiska. Pokušaji u svrhu takvog oslobađanja ne bi bili u skladu sa prirodom ljudskog bića, pa prema tome ni u skladu sa učenjima Islama. Nepobitna je činjenica da je čovjek fizičko biće, da živi u uslovima materijalnog svijeta i da je njegov život najčešće vezan za materiju. Osnovno obilježje njegovog ovozemaljskog postojanja jest materija bez koje ne bi mogao egzistirati.
