Srebrenica ne smije ponovo pasti

Najveći dio svog života čovjek “provede” kao broj. Na početku smo broj na narukvici oko bebine ruke. Malo kasnije postajemo broj đačke knjižice, broj indeksa, broj radne knjižice, broj penzionerskog čeka. U međuvremenu smo broj u katastru, broj u matičnoj knjizi, na biračkom spisku. Jedini moment u kome sa čovjeka spadne taj plašt broja je kad umre. Onda dobije mezar, dobije nišan, a na njemu pažljivo ispisano ime, prezime, godina rođenja, čak i imena onih ljudi koji ga pamte. No, žrtve srebreničkog genocida ni to nemaju.