U jami leži djevojčica, lice joj zemlja skriva
umorena nasilnom smrću bez da je ista kriva.
U desnoj ruci lutkica, na lijevoj s imenom narukvica,
od snova ostala samo u kosi pletenica.
Rekoše zvala se Selma, Prijedorčanka mila
i da je preživjela Tomašicu sada bi’ majka bila.
Nedosanjani snovi i molitva sa usana
stvoriše strašan krik u uhu najgorih dušmana.
Krik koji noću budi i ledi krv u žilama
i sudi strašnim sudom zlodjelima dušmana.