VREMEPLOV: Nemam sitno, može li žvaka?

Eh, kad je ova "klepetala" ... Udariš po njoj, pa se otvori ona tajna ladica uz neobično jak zvuk. Cijelo selo bi znalo kad neko nešto kupuje.

Nije bilo barkodova ni skenera, samo bučna kasa. I teta, često ljuta i umorna, pogotovo ujutro kad svi kupuju mlijeko i kruh. A za kusur... Šta pitaš za kusur kad znaš da će uvijek biti: „Nemam sitno, može li žvaka?“. Ta rečenica je najviše radovala djecu.

Danas toga nema. Bučna kasa više ne „klepeće“, a žvaka se više ne prima kao kusur.

Mirela Selimović