Sve je počelo kada je Cazinjanin Mirza Puškar sjedio na kafi i razmišljao o tome kako neki ljudi nikada nisu imali priliku posjetiti more. Ta ideja mu se vrzmala u glavi, i odlučio je istražiti postoji li dijete u njihovoj zajednici koje nije imalo priliku iskusiti more. Nakon što se raspitao, dobio je informaciju da postoji brat i sestra, maloljetna djeca, koji nikada nisu bili na moru.
Mirza je, bez obzira na sve prepreke, odlučio da će to promijeniti. Skupio je podršku svojih prijatelja, poznanika i ljudi sa strane koji su čuli za njegovu ideju i bili spremni pomoći. Brzo su prikupili 1200 KM, iako je prvotni cilj bio 1000 KM. Svi su bili uzbuđeni i odlučili su da će djeca posjetiti Vodice na trodnevni izlet, uz doručak, večeru i, naravno, džeparac za sladoled.
Ovaj prekrasan projekat ne bi bio moguć bez velikodušnosti i podrške svih sudionika. Mnogi su se pridružili i pružili svoju pomoć, a Mirza posebno zahvaljuje Jaro Toursu koji je dao jednu kartu gratis kako bi mama mogla ići kao pratnja djece.
Cilj ovog projekta bio je donijeti osmijeh na lica djece i pružiti im nezaboravno iskustvo koje će pamtiti zauvijek. To je uspjeh koji nadilazi novčane iznose, jer osjećaj davanja i radosti koje su pružili tim malim gestama ne može se izraziti riječima.
Mirza završava svoju priču s obećanjem da će drugo poglavlje ovog projekta biti napisano sljedeće godine, možda s još više djece koja će imati priliku doživjeti ljepotu mora. Dječji osmijeh je nešto posebno, i ova priča služi kao primjer svima da malim gestama možemo učiniti velike stvari i pružiti radost onima kojima je to najpotrebnije.
Ovo je predivan primjer kako zajedništvo, dobra volja i briga za druge mogu stvoriti prekrasne trenutke i usrećiti srca mnogih. Ovakvi poticajni primjeri nadahnjuju nas da budemo bolji ljudi i da uvijek razmišljamo kako možemo pomoći onima oko nas. Ponosno se dijeli ova priča i nada se da će još više ljudi slijediti ovaj divan primjer humanosti i ljubavi prema bližnjima.
