Razbijanje mita “Ima posla samo omladina neće da radi”

Home

Razbijanje mita “Ima posla samo omladina neće da radi”

Izreka koja uporno više od dvije decenije ponavlja “Ima posla samo omladina neće da radi” postala je toliko otrcana i nepraktična da niko više i ne obraća pažnju.

Raspadom Federacije zvane Jugoslavija i osamostaljenjem, mnoge republike koje su se nekada nalazile u njenom sastavu, suočile su se s problemom tranzicije i hvatanja koraka sa razvijenim zapadnim zemljama. Međutim, zabavljene nacionalizmima i kriminalom, politički predstavnici novonastali država nisu marili za te procese i tako su svoje nacije odvele u propast.

Umjesto u privredu ulagali u nacionalizam

Umjesto da razmišljaju kako da uhvate korak za tržišnom privrednom, jačajući kvalitete i kapacitete proizvodnje nekadašnji industrijski giganata, te odražavaju dobre poslovne odnose sa dojučerašnjim jugoslavenskim klijentima, novopečeni lideri su se zabavili oko vlasti, upošljavanja svojih poslušnika, kumova i rođaka, što je u konačnici dovelo do stanja u kakvom se bivše jugoslavenske republike još uvijek nalaze.

I dok se privrednoj i ekonomskoj agoniji ne nazire kraj, razni kvazi analitičari i novopečeni stručnjaci drže moralne lekcije mladima kako su za ovakvo stanje i nezaposlenost upravo oni najveći krivci, jer tobože neće da rade već ispijaju kafu.

Mladi, naravno, ne obraćaju više pažnju na takve “stručne” analize i “mišljenja” već sreću traže u zapadnim zemljama gdje privreda cvijeta a vremena se nema za filozofiranje. Tamo gdje su kompetencije, trud i rad dobro došle nema mjesta ispraznim naglabanjima i prosipanjima šuplje. Mladi već odavno znaju da je ovo ništa više nego još jedan šupljak kojim im se u kontinuitetu prosipa više od dvije decenije.

Nema posla za one koji hoće da rade

Ali istini za volju, navest ćemo samo jednu činjenicu koja pobija navedenu priču. Dakle, mladi u Bosni i Hercegovini i zemljama bivše Juge, neće da rade a posla ima i uspjeti može onaj ko hoće. Ako je tako, zašto ti isti mladi kada odu u neku od zapadni zemalja u vrlo kratkom roku uspjevaju? Odgovor je jasan, tamo postoji jaka privreda i tržište rada u kojem svako ima priliku da ostvari svoje snove, ako hoće. Uzmimo za primjer Njemačku i Austriju najbliže su nam. Nema tamo slučajeva da je neko prijavljen na BIRO-u godinama a da mu se u struci ne nudi posao. Iako se baš u toj struci i ne nudi jer je popunjeno, daju mu socijalu da može živjeti i nude mu prekvalifikaciju, naravno koju opet oni plaćaju jer on to nije sam u stanju da učini.

Šta imamo kod nas? Imamo otrcane primjere koji se stalno ponavljaju. Nađe se neka osoba koja je uspjela da pokrene vlastiti biznis i preživjela sva politička ucjenjivanja, malverzacije i ostalo što prati privredu ovdje u Bosni i Hercegovini, a zatim se taj primjer uporno ponavlja želeći tako u javnosti stvoriti sliku kako živimo u zemlji koja nudi mogućnosti ali eto do nas je. I opet, ko priča i kao papagaj ponavlje te primjeri, uglavnom su to ljudi koji dobro žive a malo ili nimalo rade. Uhljebljeni su na neku od javni funkcija, supruge također ili rade u nekoj privatnoj firmi od prijatelja gdje su dobro i previše plaćeni za trud, rad i rezultate koje postižu, a ovamo napaćenim ljudima koji ne  znaju kud bi sa sobom: da li ostati ili otići, drže moralne lekcije.

Objavito: Pon, 01/01/2018 - 14:13

Facebook komentari

Back to top