HISTORIJA

OPIS CAZINA 1907. GODINE

Davne 1907. godine u Godišnjaku “Mekteb”, poznati historičar, Hazim Muftić, boraveći u Cazinu je objavio svoj opis Cazina:  “Onda sam se osjećao u jednom čisto islamskom gradu, koji izgledom kao Medina naprama…

OPIS CAZINA 1907. GODINE

Davne 1907. godine u Godišnjaku "Mekteb", poznati historičar, Hazim Muftić, boraveći u Cazinu je objavio svoj opis Cazina: 

"Onda sam se osjećao u jednom čisto islamskom gradu, koji izgledom kao Medina naprama ostalim kasabama naše Bosne, jer u samoj Kasabi Cazinu nema vie od tri nemuslimanske kuće, a sela su skoro sva islamska (imade osam sela sa oko 8000 dua pravoslavnih). Kasaba se nalazi u jednoj dolini, u kojoj se iz sredine uzdigao veliki brijeg na vrhu kojeg se nalaze ruševine grada Cazina, a u sredini toga grada imade velika džamija sa drvenom ali vitkom munarom (taj brijeg sa džamije i onim oko džamije izgleda mi kao kakav veliki hodža,  u kojeg je ahmedija lijepo zamotana, ali mu oko vrata jakna-kragna poderana. Doduše ni ostalo odijelo mu ne stoji u najboljem redu, jer sokak koji džamiji vodi nije ni malo ureden, niti je opcina mogla prigoriti ni jednog fenjera tuda zasaditi itd.)" "Sa tog grada, kada pogleda napramu jugu, vidi  se vrlo daleko, vidi onamo preko granice u Hrvatskoj Plješivicu planinu, na kojoj se može u ljetu snijega vidjeti, a naprama njoj se od Cazina pruža cesta koja se na jedno po sahata daljine razdvaja, pa desno te vodi Todorovu, Vrnograču, Pozvizdu, te Pećigradu, Maloj i Velikoj Kladuši gdje su Mujo i Halil sa likom Mustajbegom vojevali, a svako to selo imade svoj grad, a lijevim ćeš putom preći kroz Mutnik i Tržac pa na Tržacka Raštela. Na tim Raštelima je svake srijede pazar, koji nije znamenit, jer se iz svih okolnih mjesta tude trgovci sastaju, pa i iz Cazina redovito srijedom ide onamo puno svijeta", s što se tice trgovine u cijelom kotaru, ona nije baš tako živahna ko kad je mjesto udaljeno od željeznice, a nejma ni kakvih domaćih proizvoda za izvoz; to se u kotaru izradi to se na čaršiji i proda, pa ako neće danas hoće u drugi petak. Da ti je doči u petak na Cazinsku žitarnicu (tako oni zovu onu pijacu, e se pazarom iskupljaju), pa da se malo protiska izmedu svjetine i vidi šta se tu najviše prodaje. To je pijaca na kojoj se sve to  donese za prodavanje, osim ono prijesna žita i kumpira te upitnih opanaka, kaca i testija, sve se ostalo može jesti i donese se da se pojede: sira, masnice (naše maslenice), meda, pekmeza, sutlije, masla, neto voća i kestena. Varenih kestena ima haman uvijek. Viće se galami se, nosi se, prenosi i po vas dan komea. Još se od ranog jutra na dva tri mjesta naloži vatra i tu peće te po vas dan prodaje kahva. Uistinu kahvi imade i stalnih i previše, ali eto petkom ne mogu same donastati, toliko se mušterija na pazar zabije. Kad bi mogao s protivnog brda promatrati onu cestu niz grad, kad se stane svijet iz dume osipati: ćini ti se, da neće nikad prestati i da nije na svijetu.  nije ovjek ostao, a da nije u toj džamiji klanjao, to je vrlo divno za pogledati".

U ovom zanimljivom opisu Cazina davne 1907. godine, Muftić se kritički osvrnuo na zgradu medrese ponajviše,  jer je na nezgodnu mjestu pa veli:

"To ti je jedna zgrada - potplan je bajagi, nisko sagrađena na jednoj plisnivoj potočini u dumaći, mračna, vlažna i nespretna, na dva su joj coka podignute  i gornje sobe, ali kao da se je hotimićno od svijeta izbjegavalo - i u tih se gornjih soba na prozorima prikovate guste gvozdene retke, a ispot strehe nasađene drače"

Vezano za ove drače Muftić je pridodao jednu zanimljivu opasku:

"Ove drače okresane su, a medresa se nakon mnogo godina svijetu ukazala dne 10.04.1907. a to je nakon što sam ja ovo pismo (tako je nazvao svoj prilog) napisao i ćitao na mnogo mjesta. Dakle: prvi uspjeh!"

Muftić je zanimljivo opisao i današnji "Stari Hotel", tadanju "Općinsku gostionu":

"Cazin imade samo taj jedan općinski hotel, ali ko vidi i razumije zna,  da je dosta zla za Islam ovoga kotara, to ga jedina ta birtija nanosi. Tu se svraća i mlad i star i građanin i seljak i činovnik i podvornik! Osobito u oči upada mnogo pijančenja seljaka u tom hotelu, a građana imade, koji imadu svoju kuću i familiju i koji materijalno dobro stoje, pa se opet - valjda od meraka na većeri ili ručku obustavljaju. Gostioničar je neki Čeh (prije je bio kelner, a ovdje se obogatio te postao gazda). I sada govori o automatu za muziku, vjerovatno verglu (muzičkom instrumentu sa jednom ili dvije melodije na koji se svira okretanjem, a onaj koji je okreta zvao se vergla), o kelnericama, da bi potom opisao "lijepi Cazin",

dakle novi dio mjesta, u kojem su sve zgrade sagrađene poslije dolaska austro-ugarskog okupatora." 

Ukazujući na središte, gradsko raskršće i spominjući ceste koje se na tom mjestu križaju, Muftić je pominjući cestu od Gnjilavca, kojom se "cestom iz ostale Bosne ulazi u Cazin", napisao:

"Kad stranac tuda ulazi u Cazin za vrijeme ljeta, ćini mu se, da je došao u kakav romantični đulistan, jer su pred općinom, konakom i kolom, velike bačve nasađene sve samim raznobojnim ružama." 

Opsiujući žurbu, koja se pijačnim danom odvija izmedu advokatskih pisarnica (hotelske sobe) i "konaka" (zgrade suda),  autor je slikovito opisao tu uidurmu ovako:

"eno advokatova pisara, e hiti u hotel, pa prevede još nekoliko bankovnih muterija, a sad eno samog advokata, kako dostojanstveno korača naprama konaku, da tamo stranku zastupi i izgovori neto to bi svaki seljak umio izvriti, ali sam drugim riječima."