Neke nove, a zapravo stare karte o komadanju BiH...

Nema vakcina, ljudi masovno umiru, političari i dalje do guše u korupciji, a prijetnja državi ne manjka ni sa istoka ni sa zapada – nekoliko takozvanih "non-papera" o BiH otišlo je za Brisel, u kojima se predlaže stvaranje velike Srbije, velike Albanije, velike Hrvatske i male Bosne. S pravom se sumnja da je ''poštar'' za ovaj non-papar slovenački premijer Janez Janša, a da je nastao u kuhinjama od Budimpešte, Beograda, Zagreba, Tirane, a i da Moskva ima svoje prste u tome. No, najvažniji papir je onaj koji dođe iz Sjedinjenih Američkih Država, a državni sekretar Anthony Blinken već je pisao da je teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine – neupitan. Ono što je zacrtano sporazumom Cvetković-Maček iz 1939, a nastavljeno sporazumom Milošević-Tuđman o podjeli Bosne, krvav je plan koji je ovu zemlju koštao stotinu hiljada života. Dok god se u unutrašnje stvari BiH miješaju Srbija i Hrvatska, ovdje nema prosperiteta ni za jedan narod. Bosna i Hercegovina treba aktivniji angažman Amerike EU i pomoć u deblokadi državnih institucija. Janšin ''non paper" pod naslovom "Zapadni Balkan – put naprijed" je nastavak nacionalističke politike Srbije i hrvatske vladajuće stranke HDZ prema BiH. Prema nekim informacijama, dio dokumenta je napisan čak u Budimpešti, ali u Briselu ga nazivaju "slovenačkim papirom". U suštini ovo je poziv na rat. A ako hoće rat nek im bude u Budimpešti, Ljubljani, Beogradu i Zagrebu. Okanite se Bosne i Hercegovine!

 

Evo šta kažu Krajišnici o zastupnicima koji ucjenjuju za ‘ruku’ i žele privatne ministre i kadrove

Na našem kantonu stari problemi. Pojedini zastupnici u Skupštini USK ponašaju se kao lokalni mafijaši i ucjenjuju vlasti sa imenovanjem privatnih ministara i sprovođenjem vlastitih koruptivnih radnji. Sramno je gledati da pojedini zastupnici za svoju ''ruku'' i podršku budžetu, ili sada finansijskom planu Zavoda zdravstvenog osiguranja USK, koji je neophodan da bi zdravstvo i zdravstveni radnici funkcionisali, posebno u ovom teškom vremenu pandemije, ucjenjuju i uvjetuju svoju podršku ovim važnim odlukama, kako bi isposlovali za sebe, svoju rodbinu i bližnje poslove ili rukovodeće funkcije u USK. To je klasična politička korupcija, s kojom će se institucije sistema morati ubrzo pozabaviti. Krajišnici javno osuđuju ovakve postupke i poručuju da ih se treba sjetiti kada budu izbori, da se kazne. Stranačko mijenjanje dresa postala praksa, unosan posao, te stoga treba pozvati MUP i Tužilaštvo da prate ove ljude i njihove transakcije, imovinu i trgovinu uticajem. Ove se mora stati u kraj. Da li će ipak na kraju pristati na ove ucjene premijer Ružnić, ili će to dostojanstveno odbaciti i pozvati na širu podršku naroda da se izbori protiv ovakvih pojava i nečasnih pojedinaca, zbog kojih naš kanton i narod ne mogu krenuti brže naprijed i koji zbog svojih privatnih i sitnih interesa, drže kao taoce čitav kanton i narod, ubrzo ćemo znati.

 

Novinar koji je snimio Biseru Turković (SDA) u šopingu: Vaše ponašanje smatram odvratnim, parazitskim i nemoralnim

Javnost su zgrozile objavljene fotografije na kojima se vidi kako je Bakirova ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković (SDA), s pratnjom i uz rotaciona svjetla, otišla u kupovinu. Turković je ovaj skandal pokušala nesuvislo opravdati tvrdnjom da ona, kao ministrica, navodno, mora konstantno biti pod službenom pratnjom. Ermin Zatega, novinar koji je prvi objavio ove fotografije, na svom Facebook profilu danas je raskrinkao i ovu laž ministrice Turković te odgovorio na njene optužbe da ju je pokušao kompromitirati. U komentaru Zatega navodi:

- Izrevoltiran jučerašnjom reakcijom ministrice Turković, danas sam zvanično tražio informacije od Ministarstva vanjskih poslova BIH. Napisao sam zahtjev u skladu sa Zakonom o slobodi pristupa informacijama u BiH. Taj zakon je solidno oružje koje građani i novinari u BiH, nažalost, nedovoljno koriste. Čast izuzecima. Napisao sam i poduže obrazloženje zahtjeva, iako znam da javnost ne voli čitati duge tekstove. Ali koga zanima, pročitat će. Smrt korupciji – sloboda narodu.

 

Načekat ćemo se

Njemačka kancelarka Angela Merkel vakcinisala se sa “AstraZenecom”. U Njemačkoj je do ove sedmice aplicirano 19.240.000 doza vakcine. Sjedinjene Američke Države predvode sa skoro 200 miliona upotrijebljenih doza. U Izraelu je dato najviše doza vakcina na 100 ljudi u odnosu na ukupnu populaciju.

 

Velika Britanija, zbog fantastičnog posla s vakcinacijom, ukinula je “lockdown”, iako su još na snazi neke stroge mjere. Ovo su samo neki od primjera u svijetu. A, ako ćemo o našim susjedima, treba napominjati da je Srbija, osim što je vakcinisala ogroman broj svojih, pa i građana susjednih zemalja, prije nekoliko dana otvorila fabriku za proizvodnju “Sputnjik V” vakcina. A Bosna i Hercegovina? Gdje smo mi na ovoj listi? Naravno, nigdje nas. Vakcine su jedini spas od pošasti kakva je pandemija koronavirusa. To je kristalno jasno. A naša država, odnosno oni koji bi je trebali voditi, nisu prstom mrdnuli da osiguraju masovniju vakcinaciju građana. Sve što smo već upotrijebili je sadaka, odnosno donacije prijateljskih nam država, uz mizeran broj od onoga što smo rezervirali putem COVAX-a. Načekat ćemo se, prema svemu sudeći, jer bh. vlast jednostavno ne radi ono što je njena osnovna funkcija – ne brine o svojim građanima. Ima li većeg patriotizma od nabavke vakcina i spašavanja života onih koji su funkcionerima, između ostalog, dali i prijeko potreban glas? Nema. Sve ostale priče su ublehe.

 

Moja adresa Srebrenica, bitka za fotelje i uhljebljavanje stranačkih kadrova i familije

Priča o srebreničkom bojkotu izbora je završena uzimanjem osvojenih mandata, glasovima onih koji ne žive u Srebrenici... Nastavak je to pogrešne bošnjačke politike koja se brine da vuk bude sit, ali zaboravlja da ovce ne ostaju na broju. Sva galama oko Srebrenice opet se svela na uhljebljivanje onih koji godinama dobro žive na mukama ljudi koji su vjerovali da ih nakon genocida njihovi politički predstavnici neće opet prodavati. Niko normalan nikada nije sporio, niti bi smio, pravo i obavezu Bošnjaka da participiraju u vlasti ovog grada. U pravu je Ćamil Duraković kada se ljuti jer im iz Sarajeva zamjeraju saradnju s negatorima genocida. Tačno je da Bošnjaci s njima žive i da moraju sarađivati, ali sve drugo je pogrešno. Pogrešan je bio bojkot izbora, jer se od gotovog pravila veresija. Umjesto deset, Bošnjaci zbog bojkota, imaju samo šest odbornika. Taman, kako reče jedan od zagovornika bojkota, jer da ih je više, teže bi se dogovarali. Ovako, njih šest  se lijepo moglo pobrinuti za svoju familiju, prijatelje i stranačke kolege. Na pozicijama koje su u dogovoru sa SNSD-om pripale Bošnjacima nema mjesta za nove ljude, nisu se ni tražila. Zamjenik načelnika opet će biti Hamdija Fejzić. Riječ je o čovjeku koji je dugo bio poduzetnik u Srebrenici sa adresom stanovanja u Vogošći. U Srebrenicu se vratio da uživa u starosti koja je ljepša iz udobne općinske fotelje. Da kući ne bi bila nezadovoljna žena našao joj se neki poslić u Centru za kulturu. Fejzići su primjer održivog povratka u Srebrenicu.

 

Na današnji dan prije 29 godina formirana je Armija Republike BiH

15. aprila prije 29 godina formirana je Armija Republike Bosne i Hercegovine. Nastala je od jedinica Teritorijalne odbrane i dobrovoljaca koji su se odlučili suprotstaviti zločinačkom pohodu JNA i srpske vojske na našu domovinu, koji su, samo u prvim danima agresije, ubili, odveli u logore, silovali, mučili, protjerali iz svojih domova na desetine hiljada Bošnjaka i Hrvata. Formiranjem Armije počeo je organiziran otpor agresoru. Tokom skoro četverogodišnje agresije za odbranu domovine, život su dali najbolji sinovi naše zemlje. Za prvog načelnika Glavnog štaba izabran je general Sefer Halilović, koji će na ovoj poziciji ostati do 1993. godine. Za njegove zamjenike imenovani su Jovan Divjak i Stjepan Šiber. Sjedište Armije RBiH je bilo u Sarajevu, a umjesto Halilovića, komandant postaje general Rasim Delić, koji će to ostati do kraja agresije na našu domovinu.

Armija BiH je bila sastavljena od jedinica Teritorijalne odbrane (TO BiH), dijela tadašnje Patriotske lige BiH (PL BiH) i bila je u vrijeme rata jedina legitimna vojna snaga na teritoriji BiH. Formirana od sedam korpusa koji su obuhvatali regije: sarajevsku, tuzlansku, zeničku, travničku, mostarsku, regiju sadašnjeg Unsko-sanskog kantona i područje Konjica i okolice. Petnaesti april je svakako jedan od najznačajnijih datuma u modernoj historiji Bosne i Hercegovine, jer su tog dana zvanično formirane snage koje su uprkos mnogo brojnijem i daleko bolje naoružanom agresoru, uspjele odbraniti zemlju i njen teritorijalni suverenitet i integritet.