Jednom je jedan savjetnik za mentalno zdravlje zamolio tinejdžere da napišu stvari koje bi voljeli reći svojim roditeljima. Nisu spominjali uobičajene stvari, već ono što bi željeli da njihovi roditelji znaju o njima. Neki od odgovora bili su: "Jako se trudim", "Molim te, nemoj me toliko grditi", "Volio bih da ponekad i ti mene poslušaš", "Bojim se kad vičeš na mene" i "Molim te, prestani toliko zanovijetati."
Za većinu roditelja ti odgovori bili su pravo iznenađenje. Neki su se pokušali opravdati tako da "djecu pripremaju za okrutan svijet", a drugi da to "rade za njihovo dobro".
Roditelji žele najbolje svojoj djeci, ali ponekad pretjeruju. Zbog toga mnogi treneri savjetuju roditeljima da se povuku i da njima prepuste vođenje sportskih aktivnosti. Zanovijetanje ne pomaže djeci ni u učenju. Tek kada počnu uživati u onome što rade i nađu radost u rješavanju zadataka, uživat će u obrazovnom procesu.
Znanstveno je dokazano da djeca koja su odgajana na vrlo autoritativan način odrastaju u osobe s niskim samopouzdanjem, pribjegavaju maltretiranju, čak mogu pasti u depresiju. Mnogi također pate od problema s težinom i suočavaju se s problemima u regulaciji emocija.
Ukratko, savjet stručnjaka je da s djecom razvijate odnos pun povjerenja, ali ne temeljen na strogoći. Kada vidite da vas dijete odguruje, ono se zapravo bori za prostor za oblikovanje svog identiteta. Kad djetetu date izbor, pomažete mu da se osjeća kao da ima određenu moć i kontrolu nad svojim životom, a to se smatra velikim korakom prema odrastanju u samouvjerenu i neovisnu osobu.
