Opčinjeni ljepotom livanjskih konja

.
Obilan snijeg u planinskim predjelima oko Livna natjerao je livanjske divlje konje da se s visoravni Kruzi podno Cincara spuste do rubnih sela uz frekventnu prometnicu koja vodi od Središnje Bosne preko Kupresa i Livna sve do Splita. Ti su ljepotani svojedobno natjerali i Ceste FBiH da naprave znak za njih, a zimi se redovito nalaze u izvješćima o stanju na cestama, gdje vozače koji se kreću preko planinskog prijevoja Borova glava (M15 Šujica - Livno) upozoravaju na učestale izlaske divljih konja na kolnik, posebno u jutarnjim i večernjim satima.

Izlazak divljih konja na prometnicu uvjetovan je potrebom za solju koju zbog snijega i leda, zajedno s posipnim materijalom, posipaju cestarske službe.

Opčinjeni njihovom ljepotom, vozači zaustavljalu vozila, fotografiraju ih, uživaju u pogledu, a oni nestrpljivi stišću sirenu do iznemoglosti. Takvima Viktor Milanović, Livnjak kojega smo zatekli kako fotografira konje, poručuje sljedeće: "Mislim da bi svi naši građani trebali savjesno voziti u ovom dijelu prometnice koja je i naznačena kao prometnica gdje se divlji konji kreću i ližu sol, pogotovo u zimskom razdoblju".

Danju prisustvo divljih konja na cesti i nije neki veliki problem, no u noćnim satima teško su uočljivi. Prometni znakovi i upozorenja ipak su urodili plodom, govori glasnogovornik MUP-a K10 Ivica Vrdoljak: "U odnosu na prethodne godine nesreća je manje. U 2019. bilo ih je 7, a u 2020. četiri. U obje godine pri udaru u konje po jedan vozač je zadobio lakše tjelesne ozljede. Nažalost, konji nakon svih tih prometnih u većini slučajeva ugibaju".

Konji na okolnim livadama i cesti privukli su i Maksidu Vogt, koja je zbog ljubavi prema njima prošle godine napustila Njemačku i sa suprugom doselila u Livno.

"Od 2014. dolazim već i dovodim razne grupe ovdje, iz Njemačke, Švicarske, Austrije, jer ja imam svoju školu, studente, i pišem za njemačke novine, izdajem knjige, pravim videopriče. Ustvari, to je moja profesija," govori Maksida uz osmijeh, pojašnjavajući usput i profesionalnu opremu, fotoaparat i kameru.

Složila se s našom konstatacijom da su ljudi, hraneći ove ljepotane, nesvjesno napravili veliku štetu, te od divljih napravili poludivlje ili polupitome životinje: "To ste dobro rekli. Nigdje u Evropi, pa ni u svijetu nemamo ovako jedno veliko krdo koje živi slobodno i kreće se nesputano, bez ograde, u prirodi. Znači, imamo situaciju da mi, koji se bavimo njihovim proučavanjem, možemo da promatramo jedan prirodan način života tih životinja“.

I to treba sačuvati, prepustiti ih prirodi, ne hraniti, samo ih voljeti i promatrati jer su prelijepi u svako doba godine.

Izvor: