Zbog slabosti imana i nedovoljne bogobojaznosti dopuštamo šejtanu da ubacivanjem svojih vesvesa u naše misli, tj. negativnosti, predrasuda ili pretpostavki o nekome ili nečemu, kreira u našim srcima sumnju, suzdržanost, prezir, zlobu, odbojnost, zavidnost, oholost i sva druga negativna osjećanja i emocije.
Šejtan posebno cilja, voli i želi da ljudi jedni o drugima imaju loše i negativno mišljenje jer tako najlakše unosi razdor, netrpeljivost, narušene međusobne odnose.
To i jeste njegov glavni cilj, kako nam Kur'an sjajno i precizno otkriva upravo Iblisovu zakletvu “kunem se da ću ih na Tvom pravom putu presretati, pa ću im sprijeda, i straga, i zdasna i slijeva prilaziti, i Ti ćeš ustanoviti da većina njih neće zahvalna biti!
’ (El-A'raf, 14-17.)
Allah dž.š.nas posebno upozorava u posljednjoj kur'anskoj suri En-Nas na šejtanove „zle misli“ kur'anskim ajetima: „od zla šejtana napasnika, koji zle misli unosi u srca ljudi.“ (En-Nas, 4-5 ajet)
Uzvišeni Allah dž.š. dao nam je načine zaštite, putem abdesta, namaza, sedžde, čestog učenja Kur'ana, zikra i dova, ali mi i dalje ustrajavamo na apsolutnom pravu da znamo kakav je ko, šta on misli, osjeća i tako kreiramo kompletnu predstavu o nekome.
Gospodar te neće pitati za njegove emocije i osjećanja ali će te pitati za tvoje loše emocije, misli i osjećanja i zamisli da je to sve bilo bez osnove, a valja ti odgovarati pred Allahom Uzvišenim.
„Allahu pripada sve što je na nebesima i što je na Zemlji! Pokazivali vi što je u dušama vašim ili skrivali, Allah će vas za to pitati, pa će oprostiti kome hoće, a kazniti koga hoće! A Allah je Svemoćan!”
(El-Bekare, 284.)
Čuvajmo se toga jer je to jako opasno i vodi u propast čovjeka, narušava stabilnost njegovog imana i poništava dobra djela.
Ima ljudi koji na vanjskoj razini čine dobra djela, dobročinstvo, spremni su pomoći, čine ibadete, ali srce i misli su im “zatrovani” negativnim emocijama i to konstantno nose i žive s tim.
Nije lahko ali valja nam se boriti s tim.
Nije džaba Allahov poslanik za jednog ashaba još za vrijeme njegovog života kazao da je jedan od stanovnika Dženneta pa je jedan drugi znatiželjni ashab otišao kod njega u goste na tri dana da vidi kakve on specijalne i posebne ibadete čini i nije ništa primijetio posebno,naravno uz temelje islama koje je izvršavao, osim da mu je na kraju priznao kako se trudi da u svome srcu ne osjeti ni trun prezira,mržnje,zlobe i primjese bilo kakvih negativnih emocija i osjećanja.
Lahko za reći, a valja se namučiti da se primijeni…
I još nešto, ponekad mislimo da je najbolji način da se prema ljudima postavimo kako se oni prema nama postave, možda to jeste jedan od metoda moderne psihologije ophođenja ali da se tako Poslanik postavljao prema ljudima, danas mi ne bismo islam “okusili”.
Allahov poslanik je imao unikatni ahlak, kulturu ophođenja i komunikacije i to je bila njegova konstanta koja je na kraju i „pobijedila“ sve okrutnosti, arogantnosti, uvrede i spletke.
“Oni koji poslije njih dolaze – govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, ti si, zaista, dobar i milostiv!’” (El-Hašr, 10)
