Prestaje li ikada suparništvo braće i sestara?

jkb

Kad je 46-godišnja Roseanne iz SAD-a bila mlada, kaže da se često sukobljavala s braćom blizancima, tri godine mlađima od nje.

"Oni su bili tim pa su sve borbe bile kao dvoje protiv jednog", kaže ona za BBC.

Neki od tih sukoba traju do danas, a povremeno se čini kao da se ništa nije promijenilo.

"Bili smo jako, jako različiti. Činilo se kao da živimo u različitim svjetovima i mislim da je to sada i problem kod moje dvoje djece", dodaje.

Roseanne je majka 16-godišnjeg sina i 14-godišnje kćeri, koji se ne slažu od vrtića.

"Njihove prepirke su iscrpljujuće. Dugo smo izbjegavali išta raditi kao obitelj jer su nepodnošljivi. Ne možemo sjediti za stolom 10 minuta bez svađe. Oboje stalno nešto komentiraju i podbadaju jedno drugo", opisuje ona svoju svakodnevicu.

Braća i sestre se svađaju. Ponekad izgleda kao da to žele, što zna svatko tko ima brata ili sestru. Neka vrsta rivalstva je uobičajena.

"Djeca su manje sposobna od odraslih razmišljati o tome što ih uznemiruje ili ne mogu zadržati svoje emocije. Zbog toga se svađaju", kaže dr. Raymond Raad iz njujorškog centra za mentalno zdravlje Rivia Mind.

U mnogim obiteljima prepirke braće i sestara su formativne. Pomažu djeci da nauče rješavati sukobe i čine ih boljima u interakciji s drugima. Među nekima rivalstvo nestaje ili se smanji u odrasloj dobi i postane samo nešto čemu se čitava obitelj smije tijekom okupljanja.

Ali za druge ostaje trajan problem. Istraživanje provedeno među 2000 odraslih osoba u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da više od polovine ispitanika još uvijek ima osjećaj da se natječu sa svojom braćom i sestrama. 51 posto odraslih tvrdi da vodi dugotrajan natjecateljski odnos sa svojom braćom i sestrama, i natječu se oko svega, od posjedovanja kuće do toga tko će biti domaćin obiteljskih zabava. 

Suparništvo među braćom i sestrama možda se ne čini iznenađujućim u djetinjstvu. Ali mnogi, poput Roseanne, još uvijek osjećaju sukob, dugo vremena nakon što su se iselili iz obiteljskog doma. Zašto rivalstvo još uvijek postoji i hoće li ikada prestati?

Usporedba i sukob

"Kao ljudska bića, orijentirani smo na usporedbu", objašnjava profesor ljudskog razvoja i obiteljskih studija dr. Shawn D. Whitehead. 

Braći i sestrama lako je uspoređivati svoj akademski ili sportski uspjeh ili natjecati se oko toga tko je omiljeno dijete, budući da braća i sestre često imaju slična iskustva. A što su djeca bliže dobi, to rivalstvo može biti intenzivnije.

"Ova prirodna sklonost da se uspoređujemo s drugim ljudima može biti glavni pokretač nadmetanja između braće i sestara, posebno zato što su braća i sestre ljudi s kojima provodimo najviše vremena tijekom djetinjstva, a kasnije i znamo najviše o njima", smatra Reed.

Međutim, čak i različitosti mogu biti glavni pokretač sukoba, što je slučaj u Roseanneinoj obitelji. Njezina kći je talentirana za sport, dok je sin prirodno nadaren za učenje. Njezina kći mora uložiti više truda kako bi imala dobre ocjene pa su razlike između njih postale stalna točka prijepora.

"Mnogi učitelji, čak i neki članovi obitelji, više puta su komentirali koliko je moj sin pametan. To je postao problem za moju kćer", tvrdi ona.

Također, Raad kaže da je uobičajeno da se kompetitivnost intenzivira u tinejdžerskoj dobi jer roditelji, škola ili sport stvaraju očekivanja da je sve natjecanje.

"Čak i kad djeca kasnije individualiziraju svoje identitete, razlike mogu nastaviti poticati natjecanje i sukobe. Iako im se putevi razilaze, to ne znači da se i kasnije u životu neće svađati", ističe Raad.

Faktor pravednosti

Još jedan pokretač rivalstva između braće i sestara je pravednost, ideja koja je, kaže Whitehead, jako važna za djecu.

"Vjerojatnije je da će roditelji privilegirati mlađu nego stariju djecu. Kada roditelji 12-godišnjaku kažu da može ostati budan do 22 sata, onda će to vjerojatno dopustiti i 10-godišnjaku jer se ne žele svađati. Onda starije dijete može osjetiti da su stvari nepravedne i to stvara sukob", pojašnjava Whitehead.

I pokazalo se da braća i sestre ne moraju prerasti tu želju za pravednošću pa to ostaje jedan od čimbenika koji mogu potaknuti suparništvo između njih u odrasloj dobi.

"Problemi nastaju kada jedan od braće i sestara osjeća da nešto u njihovim životima nije pošteno. Postoji percepcija da jedno od njih ljepše, pametnije, uspješnije, a druga strana onda će neminovno smatrati da to nije fer", tvrdi Raad.

U odrasloj dobi, pitanje pravednosti među braćom i sestrama odnosi se na stvari poput profesionalnog uspjeha, koliko su ljudi sretni u svojim brakovima i slično.

"Za razliku od prijatelja, kojima možete ponosno reći da ste toliko različiti, to ne vrijedi za braću i sestre jer dolazite iz iste obitelji, iz istog doma, imali ste jednake mogućnosti", dodaje Raad.

Dozirano rivalstvo može biti zdravo

Određena doza rivalstva među odraslom braćom i sestrama nije nužno loša. Više od četvrtine ispitanika u anketi koju je proveo OnePoll kaže da se s braćom i sestrama natječu oko ciljeva u karijeri, a njih 15 posto upravo je suparništvo motivacija. Među dvoje od 10 odraslih postoji uvjerenje da ih je suparništvo s braćom i sestrama dovelo do toga da postignu više u životu. Dakle, malo rivalstva može biti zdravo i sasvim je prirodno.

Stručnjaci se slažu da ne postoji razlog zašto suparništvo između braće i sestara nestaje u nekim obiteljima, a ostaje u drugima. Intenzitet rivalstva može smanjiti prostor i udaljenost pa se često viđa da se braća i sestre koji žive geografski daleko ili se ne viđaju tako često manje sukobljavaju.

Ali u konačnici, smatra Whitehead, hoće li djeca prevladati sukobe ovisi o osobnosti.

"Odnos između braće i sestara jedinstven je i višestruk, a unutar obitelji često postoji puno razlika", napominje on.

Stručnjaci predlažu roditeljima da pomognu maloj djeci da smanje prirodno rivalstvo i zaštite ih od ozbiljnijih sukoba kasnije u životu.

"Roditelji bi trebali biti model rješavanja problema i društvenih vještina. Možete imati sukob u kući, to je zdravo, ali sposobnost modeliranja načina na koji rješavate taj sukob bez njegove eskalacije pomoći će kasnije vašoj djeci", nastavlja Raad.

Poticanje braće i sestara na uspostavljanje bliskih odnosa u odrasloj dobi, čak i ako to znači povremenu svađu, može napraviti značajnu razliku. 

"Ti odnosi doista traju cijeli život. Kasnije u životu, braća i sestre postaju nam još važniji. Kad naši roditelji odu, oni su posljednja veza koju imamo s našom biološkom obitelji. U konačnici, braća i sestre ostaju jedni s drugima", zaključuje Raad.

Izvor: