RASTA: Spotovi nam diktiraju muziku, a ne muzika spotove

U Rovinju se održava 12. Weekend Media Festival, najveći komunikacijski festival u ovom dijelu Evropke, na kojem od četvrtka do subote više od 5000 učesnika uživa u panelima i predavanjima više od 150 predavača.

Stefan Đurić Rasta je na festivalu govorio o uticaju novih tehnologija na muziku, a mnogo ljudi se okupilo kako bi čulo njegovo mišljenje.

Nije pao kvalitet svuda. Kod nas je samo problem što nije sa pojavom novih tehnologija baš sve stiglo. Naravno, sve kasni, sve kasni kao i uvijek, i došao je jedan dio te tehnologije, a drugi nije. Da pojasnim, imamo youtube, na kojem kačimo spotove, ali još uvijek nemamo oficijelno striminge, odnosno nemamo ono što su nekad bile prodavnice za prodaju CD-ova, nemamo oficijelno te digitalne platforme. To je problematično, jer nam youtube diktira muzički trend, odnosno spotovi nam diktiraju muziku, a ne muzika spotove. To je generalno postao problem.

Ima li šanse da to što nedostaje stigne kod nas?

Ja se nadam da ima, jer zaista kad to stigne, tog momenta će se promijeniti i kulturološka situacija, i stvarno će se raditi kvalitetna muzika. Prestaćemo da se bavimo momentalnim senzacionalizmom i radićemo muziku koja je zaista prava. Ali da bi se to desilo, treba da se pojave strimovi na kojima će muzika da se sluša, a ne da se gleda, i to je glavna stvar.

Vaši hitovi su prešli granice Srbije. Ovdje ima mnogo djevojčica, kažu da su bile na tri, četiri Rastina koncerta u Hrvatskoj… Kad stvarate, razmišljate li lokalno ili globalno?

Otkad sam počeo da se bavim muzikom, moja muzika je govorila više jezika i nikada nije bila ograničena na neki određeni region. Neki pokazatelj svega toga je da imam mnogo nastupa po Hrvatskoj. Ta publika govori istim jezikom kao i mi, to je nešto što oni zaista žele da slušaju. Oni to vole. Isto se to dešava u Srbiji, gomila je nekih hrvatskih izvođača koji su popularni, a čak nisu popularni u Hrvatskoj… Mislim da je to normalna regionalna razmjena.

Uglavnom na vaše koncerte dolaze klinci. Srbija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina… Da li su to isti klinci?

Pa da, to su uglavnom isti ljudi. To je u osnovi ista persona. Mi puno radimo preko granice, imamo fanova i Šveđana, Švajcaraca, Njemaca… U osnovi je to zaista ista osoba, i to je ta osoba koja prepoznaje neke stvari u muzici koje zaista želi.

Da li je promjena trendova distribucije muzike promijenila način stvaranja muzike i vrednovanja umjetnika?

Generalno, stvari mogu da se mijenjaju u životu, mogu da dolaze neki novi trendovi, nove tehnologije, možemo da dijelimo ljude na ove ili one, ali srž je najbitnija, a to je taj čovjek preko puta, odnosno taj konzument kojem se mi obraćamo. To je jedno ljudsko biće koje radi na emocije, i to su neke stvari koje će uvijek biti glavna stvar za nešto komercijalno i uspješno.

Da li je instant slava jednokratna epizoda ili postoji potencijal za razvoj u nešto? Koliko neko može da se “vozi” samo na Instagramu, recimo, ako nemaš kvalitet.

Svako može da snimi pjesmu. Tehnologija nam je omogućila da danas svako kod kuće može da snimi pjesmu. Ima kompjuter, mikrofon, i snimi. Ali da li će to biti izvođač koji će zaista da traje i da li će to biti muzičar, to je već neko drugo pitanje i mislim da nam to nova tehnologija ne omogućava.