Ljudska narav i uvjerenja ostat će posve sigurno još dugo vremena velika enigma. Velika enigma ostat će i pitanje zbog čega se beziznimno i bez pogovora ne koriste sigurnosni pojasevi u vozilu. Toliko su puta spasili ljudske živote. Dokazano. Toliko puta se u prometnim nesrećama ugasio ljudski život nepotrebno, zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom. Ne treba trošiti riječi o teškim ozljedama koji su nastale zbog njegovog nekorištenja, a mogle su biti bar manje teške. Nepobitna je činjenica da postoje ljudi koji se nikad ne vežu! Ne vežu se i točka. Neki se uopće ne žele upuštati u razgovore u pogledu pitanja zašto to ne čine, a drugi imaju svoje istine. Njihove istine tvrde je njima ili nekima njima bliskim upravo nevezivanje spasilo živu glavu. Razvili su oni dakako i čitavu paletu aktivnosti kojima utišavaju one sustave u vozilu, one koji bipkaju, cvrče, provokativno se glasaju i blinkaju sve kako bi dali do znanja da sigurnosni pojas nije zavezan. Kreativnosti kraja nema, samo se metalna kopča pribavljena s nekog drugog vozila stavi u plastični utor i glumi vezanost ili se sigurnosni pojas jednostavno provuče iza leđa i prikopča. Rijetko kome pada na um da varajući sustav može samo prevariti samog sebe, a kada se zlo dogodi ispostavlja se da su doista prevarili isključivo sebe, a za kajanje je tada kasno i nema doista neke koristi od toga.
Što kada vozač koji je propisno vezan skrivi prometnu nesreću, primjerice naleti svojim vozilom na stražnji dio vozila vozača koji nije vezan? Može li se on osloboditi odgovornosti za štetu budući da su povrede drugog vozača nastale isključivo zato što taj vozač nije bio vezan sigurnosnim pojasom? Meritorni odgovor na to vrlo često postavljano pitanje kao i uvijek treba potražiti u stajalištima zauzetim u sudskoj praksi. „Vozač koji je skrivio prometnu nezgodu ne može otkloniti svoju štetu (zbog toga što drugi vozač nije bio vezan) pozivom na odredbe koje reguliraju isključenje od objektivne odgovornosti, već svaki vozač odgovara razmjerno stupnju svoje krivnje“. Stav je to Županijskog suda u Zagrebu Gžn-2133/03 od 8. veljače 2005. godine.
U konkretnom sudskom predmetu bila je riječ o naknadi štete koja je za tužitelja nastala od povreda zadobivenih u sudaru motornih vozila, jedno vozilo naletjelo je na stražnji dio drugog vozila tj. njegovog vozila. Vozač tog drugog vozila nije bio vezan. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da su povrede nastale isključivo njegovom radnjom – nevezivanjem sigurnosnog pojasa. Županijski sud konstatirao je u svojoj odluci kako se u konkretnom slučaju odgovornost temelji na krivnji i svaki štetnik odgovara za štetu razmjerno svojoj krivnji pod pretpostavkom postojanja uzročne veze. Stoga kada je utvrđeno da je za štetni događaj kriv vozač prvog vozila, on se te svoje odgovornosti ne može osloboditi zbog krivnje drugog vozača (nevezanog sigurnosnim pojasom) nego će oštećeni za štetu odgovarati razmjerno svojoj krivnji. Dakle, može biti riječ o suodgovornosti za štetu, a posve je drugo pitanje opsega te odgovornosti.
Sud obrazlažući svoj stav, osobito naglašava kako treba imati u vidu da vozač drugog vozila ne bi niti bio povrijeđen bez obzira na vezivanje sigurnosnim pojasom, da nije bilo upravo početne protupravne radnje vozača prvog vozila tj. naleta na stražnji dio vozila tužitelja. Vidite kako stvari postaju logičnije kada se promatraju iz drugog kuta. Sudovi uvijek moraju utvrditi što je bilo u početku, koja je početna protupravna radnja. To znači da sud u svakom konkretnom slučaju mora ustanoviti kolika je krivnja kojeg sudionika! Zapravo tu ključnu ulogu igraju vještaci. Njihova stručna znanja i vještine, odnosno nalazi i mišljenja temelj su materijala, koji sud koristi pri donošenju konačnog stava iskazanog u presudi. Što se tiče vezivanja sigurnosnim pojasom, ništa mudrije od one fraze iz kampanje vam ne možemo savjetovati, piše Hak Revija.
