Posjetio je Poslanik, s.a.v.s., bolesnog beduina koji se presavijao od žestine groznice pa mu je, tješeći ga i bodreći rekao: „To je čišćenje (od grijeha).“
A čovjek odgovori Poslaniku: „To je groznica koja plamti na starom čovjeku dok ga ne dovede do mezara.“
„Dakle, to je to!“, reče Poslanik, s.a.v.s., na njegove riječi. (Buhari)
To znači da stvar potpada pod lično shvatanje: ako želiš, ti je učiniš očišćenjem, i bit ćeš zadovoljan, a ako želiš, učini je propašću, i bit ćeš srdit.
Ocjena jednog čina mijenja se u velikoj mjeri s onim što ga prati od psihičkog stanja. Pogledaj u ova dva ajeta koja ističu osobine ljudi:
„Ima i takvih beduina koji ono što dijele kaznom smatraju; takvi jedva čekaju da vas nesreće stignu, da Bog da njih zlo stiglo! A Allah sve čuje i sve zna.
Ima i onih beduina koji vjeruju u Allaha i vjeruju u onaj svijet i koji smatraju da ih ono što dijele približava Allahu i blagoslovima Poslanika, a to je njima dobro djelo, doista!“ (Et-Tevbe, 98-99)
I jedni i drugi daju traženi dio imetka, s tim da ga prvi smatraju nametom, te priželjkuju nesreću onima koji ga uzimaju, dok ga drugi smatraju poželjnim zekatom u čijem davanju duša nalazi ugodnost i nakon toga upućuje lijepu dovu.
Sve životne stvari mogu se svrstati u ove okvire.
Vrijednost djela, pa čak i onoga ko čini to djelo, usko je povezana s njegovim stvarnim razmišljanjem i osjećanjima njegove duše. Karnegi kaže: „Naša razmišljanja nas formiraju; naša umna orijentacija prvi je faktor u kreiranju našeg hoda.“ Zato se Imsun pita: „Kaži mi šta kruži u glavi čovjeka, reći ću ti ko je on.“ Da, svakako, pa kako bi čovjek i bio nešto drugo osim ono na što upućuje njegovo razmišljanje?
