PILETINA

Piletina koju jedemo danas zapravo nema okus piletine

Naučnici tvrde da je piletina nekad bila bogatog okusa i veoma skupa, dok ova piletina koju jedemo danas zapravo nema okus piletine. Kako je postala dostupna svima, počela se sve brže…

Piletina koju jedemo danas zapravo nema okus piletine

Naučnici tvrde da je piletina nekad bila bogatog okusa i veoma skupa, dok ova piletina koju jedemo danas zapravo nema okus piletine. Kako je postala dostupna svima, počela se sve brže proizvoditi, a njen kvalitet je sve više opadao.

Godine 1923. bilo je potrebno 16 sedmica da se uzgoji savršeno pile teško 1 kg, a već 1933. godine je uzgajivačima bilo potrebno dvije sedmice manje. Trend se nastavio, a naučnici tvrde da piletina koju danas jedemo uopće nema okus piletine jer se uzgajivači nisu bavili kvalitetom i okusom piletine, već su gledali njenu veličinu i boju.

Kanadski istraživači su 2005. godine uzgojili vrste pilića iz različitih razdoblja, a rezultati su pokazali da su pilići do četiri puta teži nego 1957. godine, bez obzira na to što su hranjeni na isti način. 

Prosječna težina pilića u 2016. godini bila je 2,8 kg.

 

Naučnici ove razlike u veličini i težini smatraju dokazom genetskih manipulacija na njima. One su rezultat trenda "piletina budućnosti" koji je počeo 1948. godine. Farmeri u SAD-u su tada počeli razvijati piliće sa specifičnim ciljevima - da budu veći, deblji i da brže rastu. Rezultat toga je vrsta Arbor Acre, križanac dva pobjednika koji su postali djed i baka većine komercijalnih pilećih vrsta koje jedemo danas.

Masovna proizvodnja piletine za ljudsku ishranu podrazumijeva držanje pilića u velikim hangarima na farmama pilića. Pilići se prije klanja drže u malom zatvorenom prostoru, u lošim uslovima, bez mogućnosti lutanja pa čak i pomicanja. Pretjeranim hranjenjem i nedostatkom kretanja se nastoji da što prije dosegnu "težinu za klanje" .


Iako su hormoni i steroidi u ovoj industriji zabranjeni javna je tajna da se redovno koriste antibiotici i sredstva za rast.

 

(Izvor: Klix.ba)