Mohamed Salah: Od teškog djetinjstva i lopte od čarapa do jednog od najboljih fudbalera svijeta

.
Njegov uspon ka zvijezdama nije bio nimalo lagan

Sinoć je Mohamed Salah još jednom briljirao u utakmici protiv Atletico Madrida i tako je postao prvi Liverpoolov igrač koji je mrežu tresao u devet uzastopnih utakmica.

 

Ovaj mladi egipatski reprezentativac, u posljednih nekoliko godina se pretvorio u jednu od najpoželjnijih fudbalskih zvijezda, koja bi u bliskoj budućnosti mogla srušiti čak i rekordni transfer Neymara.

 

Život piše čudne romane, a ima dosta takvih primjera u svijetu fudbala. Da ono što jako poželite može da se ostvari dokaz je čudesni Salah. 

“Imao sam sedam godina i gledao Ligu prvaka. Gledao sam Ronalda, Zidana i Totija i pomislio: Želim da budem fudbaler. Tada je sve počelo.”

 

Sigurno već znate da njegov uspon ka zvijezdama nije bio nimalo lagan, prošao je trnovit put od najranijeg djetinjstva.

Dječak koji je rođen 15. Juna 1992. u Nagrigu od malih nogu pokazivao je talent, ali to u Egiptu za uspjeh nikako nije bilo dovoljno, osim ako ste imali bogate roditelje, a Salah ih nije imao.

 

Njegova priča je dobro poznata za mnoge Južnoamerikance, siromašna porodica, skromni uslovi i samo jedan san – biti fudbaler.

“Loptu sam pravio od čarapa, a igrao sam s bratom i prijateljima. Brat nije bio talentovan kao ja. Kad sam imao 14 godina, najbolji prijatelj mi je rekao: ‘Mo, bit ćeš najbolji na svijetu”.

 

Tako je Salah bivao sve uporniji. Morao se voziti autobusom na treninge i po devet sati dnevno, a djetinjstvo puno odricanja opisao je u jednom razgovoru s navijačima Liverpoola.

Prvo sam igrao za klub koji je bio na pola sata od mog sela u Basiounu. Zatim sam potpisao za klub iz Tante, do kojeg sam putovao sat i po, a onda sam otišao u Kairo. Četiri i po sata vožnje u jednom smjeru (uz brojna presjedanja), isto toliko u drugom, pet dana u sedmici sam išao na treninge i tako tri, četiri godine“.

 

Salah je morao napustiti školu kako bi stigao na trening. U školi je bio samo dva sata dnevno.

Sada bi mi bilo jako teško da nisam postao fudbaler. Kada bi trening završio do 18 sati, vratio bih se kući oko 22 sata. Jedi, spavaj i sutra sve ponovno. Počeo sam od nule, nisam imao ništa, bio sam 14-godišnjak sa snom. Nisam znao što će biti, ali sam to jako želio“.