Pjanić: Mislio sam da sam zaražen koronavirusom

Pjanić
Imao sam u tom periodu gripu pa sam mislio da ću biti pozitivan, kazao je Pjanić

Zvijezda slavnog Juventusa Miralem Pjanić u svom porodičnom domu u Luksemburgu čeka kraj pandemije koronavirusa kako bi se potom vratio svakodnevnim obavezama na terenu.

- Naravno, i ovdje se poštuju sve preporuke institucija. Što više treba ostajati u kući, a izlazi se samo za nabavku osnovnih životnih potrepština. Inače, nema mnogo ljudi na ulicama - rekao je Pjanić tokom videokonferencije putem Instagram profila "Bh. fudbal", koju je vodio Sabahudin Topalbećirević.

Dodao je:

Test u Torinu

- Nadam(o) se da se ova pandemija neće proširiti još više, jer ovdje ima skoro 2.000 zaraženih, a Luksemburg je mala država. Zbog toga svi ovdje poštuju preporuke doktora i nadležnih institucija. 

Naš as napustio je Torino u vrijeme najveće krize.

- Na početku mi to možda nismo ni shvatili toliko ozbiljno. Kad je sve to počelo u Kini, to smo pratili nekako izdaleka. Međutim, kada je epidemija došla u Italiju i počela biti veoma agresivna, od broja zaraženih do broja preminulih, te kada je zaraza počela prelaziti i na fudbalere, počeli smo ozbiljno shvatati trenutnu situaciju. Tada je i neki strah ušao u nas, bilo je baš nezgodno, pogotovo u toj zoni oko Milana i Torina. Nije bilo lako te nakon testa koji sam uradio, hvala Bogu, sve je bilo OK, odlučio sam otići u Luksemburg.

Imao sam u tom periodu gripu te sam mislio da ću biti pozitivan. Međutim, odmah sutradan su mi javili da sam negativan. Srećom, sve je OK. I porodica, također. Inače, u svlačionici Juventusa tada su bila tri zaražena fudbalera – Paulo Dibala (Dybala), Blez Matuidi (Blaise) i Danijele Rugan (Daniele). Oni se sada dobro osjećaju, čujemo se svakog dana, iako su Dibala i Matuidi pozitivni po drugi put - konstatira naš as.

Kako je već spomenuo strah od koronavirusa, Pjanić je dodao i ovo:

- Bilo je straha, jer na neki način nismo znali na šta idemo, jer je to protivnik kojeg ne vidimo. Međutim, svakim danom smo gledali koliko ljudi umire – Italija je poslije Kine brzo postala država s najviše zaraženih tako da je došao taj strah. Zbog toga sam i odlučio da odem u Luksemburg, gdje ću biti blizu familije. Da sa porodicom budem uz njih, jer sam znao da će ovo potrajati. Naravno, iz Torina sam otišao tek kada sam saznao da sam negativan. Ovdje sam sada već skoro tri sedmice. Hvala Bogu, sve je OK. Lakše je kada smo svi zajedno - ističe Pjanić.

Striktno se pridržava svih uputa, kako nadležnih institucija, tako i kluba.

- Nikada ne znaš kako taj virus može prijeći na nekoga, ali pazimo. Nemamo nikakav kontakt s drugim osobama izvan porodice – prenosi naš reprezentativac, koji nikada nije imao dilemu za koju će seniorsku reprezentaciju igrati.

Bosanac u duši

Ni kada je nosio dres omladinskih selekcija Luksemburga.  

- Uvijek mi je bio san, od malih nogu, da igram za našu reprezentaciju. Imao sam priliku da idem na stadion i gledam naše zvijezde, Barbareza, Salihamidžića, Bolića, Baljića, da nekoga ne zaboravim. Iz Luksemburga se uvijek organizirao navijački autobus za utakmice naše reprezentacije u Bosni ili, sjećam se, jednom i u Belgiji. Tada sam sanjao da i ja jednog dana mogu igrati pred tom publikom te da na neki način vratim nešto domovini. Ja sam Bosanac u duši, kao i moji roditelji. To će prijeći i na mog sina. Hvala Bogu, taj san se ostvario te sam sa 18 godina odigrao prvu utakmicu protiv Bugarske u Zenici - rekao je Pjanić i dodao da je, od naših reprezentativaca, najviše volio Barbareza. 

On mu je bio idol, kapiten, vođa, a posebno drag, kako kaže, zbog toga što je toliko volio Bosnu i pokazivao to svima.

Marakana, Argentina, Mesi...

- Najbolje reprezentativne generacije, najbolji igrači i ekipe pamte se samo po onome što su ostvarili na terenu, odnosno uspjehu. Nijedna naša selekcija ne može se usporediti s onom koja je igrala na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Mi, Bosanci, uvijek ćemo se sjetiti te generacije, koja je prvi put otišla na Svjetsko prvenstvo. Nadam se, ako Bog da, da ćemo otići i na Evropsko prvenstvo - rekao je Pjanić te se potom osvrnuo na osjećaje sa prve utakmice na Mundijalu 2014. godine. 

- Marakana, Argentina, Mesi... da se naježiš, pogotovo kada je počela naša himna. Kroz glavu ti tada prolazi da te gleda cijela BiH, ponose se nama, a mi našom državom. To se nikad ne može zaboraviti, to mi je jedna od najdražih utakmica. Prvi put na velikom takmičenju. Ta generacija je mogla proći grupu, realno, ali oštećeni smo protiv Nigerije. Možda nam je u toj utakmici falilo i malo iskustva.

Ronaldo za primjer

Mediji su pisali o navodnom nesporazumu na relaciji Pjanić – Ronaldo. 

- Svašta se piše, ali to je normalno. Mi smo dobri prijatelji, među nama nema nikakvih problema. Zadovoljstvo mi je i čast s njim dijeliti svlačionicu. Da učim od njega i vidim kako se on priprema, kako trenira, na šta pazi i šta ga je to sve dovelo do tog uspjeha da je možda jedan od najboljih igrača svih vremena.

Izvor: