Zlatko Saračević u svijet sport ušao davne 1968. Godine. Trenirao je na stadionu Tušanj koji je tada bio blatnjavi teren. Četiri sata dnevno bacao je kuglu koja je teška više od sedam kilograma i to do 120 puta.
"Pošto kugla ide daleko, nisam mogao raditi sa jednom kuglom jer moram ići po nju pa se vraćati, onda sam nabavio deset kugli. Izbacam tih deset, kantu uzmem i idem pokupim ih. Malo odmorim, pa opet serija od deset", priča Zlatko Saračević.
Trenirao je i bacanje diska, a poslije toga radio je razvoj snage i dizanje tegova u teretani. Dnevno je podizao više od 30 tona težine.
"Na jednom pripremnom periodu, dnevno je bilo do 40 tona samo tegova, ne računajući bacanje kugle, koliko sam puta bacio i koliko je to tona samog bacanja kugle. Samo računam aktivno dizanje tegova. Kada bi sve računali, to su vagoni i vagoni tereta koji su podignuti i ostvareni", ističe Saračević.
Rezultatu napornih treninga nisu izostali. Danas je Zlatkova dnevna soba premala za sve ono što je osvojio i što će teško neko moći ponoviti.
"Najmanji nivo ovih medalja je prvenstvo Jugoslavije. Međunarodni mitinzi, evropska takmičenja, balkanske i mediteranske igre, Zlatna liga takmičenja. Na klupskim takmičenjima, predkvalifikacijama, republičkom takmičenju BiH, nisu se djelile medalje", dodaje on.
U najvećem jeku rata 1992. godine predstavljao je našu državu na Olimpijskim igrama u Barseloni. Zlatan je zastavu Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima donio na stadionu.
"Ja sam zastavu digao visoko koliko sam mogao. Da pokažemo svijetu da je to BiH, da mi dolazimo iz rata, ali i da smo toliko hrabri i sposobni da dođemo na olimpijske igre", sjeća se ovaj bivši olimpijac.
Saračević je magistrirao i doktorirao u području fizičke kulture. Ovaj sportista stoljeća Tuzle danas radi u administraciji sa srednjom stručnom spremom i najnižim koeficijentom plate.
"Čišćenje septičke jame? Imate ugovor? Kolika je septička jama", pita Saračević dok razgovara na telefon i dodaje:
"Mene nije stid raditi taj posao. Mora neka životna egzistencija, moraš imati neku životnu egzistenciju".
Njegov primjer pokazuje odnos države prema uspješnim sportistima. Zato mladi talenti odlaze u reprezentacije drugih zemalja, a na čelu resornih ministarstava, zasjeli su politički podobni ljudi, smatra on.
"Od tih ljudi ni sport ni sportisti nemaju nikakve koristi. Zato nam ja sport na ovom današnjem nivou u odnosu na sve zemlje okruženja u kojima sportisti, poslije bavljena sporta, daju doprinos u razvoju sporta", navodi Saračević.
Zemlje regije zaslužnim sportistima daju mjesečne naknade, kao i entitet Republika Srpska, a u Federaciji samo jednokratna nagrada. Oni koji su ostvarili vanserijske sportske uspjehe, danas rade neke druge poslove jer oni nisu ti koji trebaju da se stide.
