No, novija saznanja upućuju na to da bi cijela stvar mogla imati veze sa stanovitim koruškim misionarom koji je službovao na Balkanu a u narodu je ostao upamćen kao sveti Valentin Zabrinuti. Nije zvanično proglašen svecem, ali je to zaslužio jer je prema narodnoj predaji činio čudesa koja su mnoge političare ostavila u foteljama – a poznato je kako nema veće i jače ljubavi od one koju bh. političari osjećaju prema vlasti, paušalima i službenim automobilima.
Tu ljubav je sveti Valentin svesrdno štitio i ona je donijela stvari koje su se u ostatku Europe u njegovo doba smatrale čudesima, kao što su sistemska korupcija, ratna retorika ili rušenje ustavnog poretka. Blagonaklon je bio i prema negatorima genocida i fašističkim pokretima, a u njegova čudesa se ubraja i to da je uskrsnuo cijelu garnituru lica osumnjičenih za opstrukciju implementacije mira i podršku skrivanju ratnih
Zbog ovih čudesa i zbog razumijevanja za njihovu ljubav prema korupciji, kriminalu, ratnom huškanju i podrivanju pravnog poretka, te njihovu strast prema privilegijama i beneficijama, političari su prigrlili svetog Valentina, a zbog zabrinutosti koju je često iskazivao nazvali su ga sveti Valentin Zabrinuti. Često ga slave i drugi pripadnici budžetsko-administracijskog staleža, iako imaju svog vlastitog zaštitnika – skandinavskog mučenika poznatog kao sveti Lars Gunnar Skupotočivi.
Dan svetog Valentina Zabrinutog, koji se još naziva i Inzkovdan, obilježava se u stranačkim organima skromno ali svečano. Činjenica da ga poštuju pripadnici svih konfesija u Bosni i Hercegovini ukazuje da bi ovdje moglo biti riječi o ostacima zajedničkog paganskog naslijeđa a nije isključeno ni to da se radi o čistoj zajedničkoj poganštini.
U večer uoči Inzkovdana članovi stranke se okupe oko panja koji simbolizira inertnost i izdržljivost misije svetog Valentina, pjevaju stranačke pjesme i uzvikuju slogane. Ujutru domaćin – obično predsjednik izvršnog ili glavnog odbora stranke – okiti fotelju cvijećem i voćem uz riječi nameti nam cvjetali, budžeti se plodili dok mlađe članstvo žvače sredinu bijelog hljeba koji simbolizira nezaslužene privilegije kojima treba težiti tokom mandata, ali i nakon njega.
Nakon ovog rituala, funkcionerima se čestita Inzkovdan riječima nek ti je sretno i ne pomakao se sa tog mjesta pa se zajedno uživa u obilnom cateringu. Običaj je da se troškovi proslave plate novcem poreznih obveznika jer se među političarima vjeruje kako trošenje vlastitog novca donosi nesreću i sluti na odlazak u opoziciju.