Home

Aleksandra iz Trebinja pokrila se kako bi igrala košarku: Ovdje nema noćnih izlazaka, alkohola, diskoteka, a o drogi da i ne pričamo!

24 Jun

Aleksandra iz Trebinja pokrila se kako bi igrala košarku: Ovdje nema noćnih izlazaka, alkohola, diskoteka, a o drogi da i ne pričamo!

Aleksandra Begenišić je 27-godišnja košarkašica iz Trebinja, koja je zahvaljujući ovom sportu živjela u mnogim evropskim državama, poput Grčke, Turske, Švedske i Španije.

Košarka ju je odvela i u Perzijski zaljev, u Iran, gdje je provela dvije godine. Igrala je za klub Bandar Abas iz istoimenog grada. 

Aleksandru smo zatekli u rodnom Trebinju, gdje trenira s ličnim trenerom i bira mjesto gdje će igrati iduću sezonu. 

 

Dobro plaćena

- Još se nisam odlučila gdje ću. Već mi se otvaraju neke nove mogućnosti, a imam ponudu i da nastavim u Španiji, gdje sam igrala proteklu sezonu - kaže Aleksandra.

Dodaje da se košarka u Evropi ne može porediti s onom koja u Iranu. 

- Evropska košarka najviši je nivo košarke. Što se tiče azijske, nisu oni sada nešto nadareni s tehničke strane. Međutim, ja sam prihvatila ponudu i otišla u Iran, jer volim da upoznam i druge kulture i druge narode. Prvo je bilo iz znatiželje, a onda zbog košarke i finansijskih razloga, jer sam tamo bila zaista dobro plaćena, bolje nego u Evropi. 

Kada je krenula, kako objašnjava, ipak je imala dozu straha, a i roditelji su se brinuli kako će se snaći.

aa

Policija na zabavi

- Što se tiče igre, igrale smo pokrivene. Mora da se nose trenirka, dugi rukavi, a kada su važnije utakmice, recimo plej of, mora da se nosi i hidžab. Prve godine, pogotovo u početku, bilo mi je naporno, dok mije već druge godine postalo normalno - prisjeća se Aleksandra početaka života u Iranu i dodaje da je ulazak na utakmicu, odnosno posmatranje ženske košarke, dozvoljen samo ženama i djeci, a da je isti slučaj i s muškim ekipama, koje s tribina mogu pratiti samo muškarci. 

Kaže da su u Iranu žene i muškarci bukvalno odvojeni u svim prilikama, u školama, restoranima, sportu. 

- U Iranu nema noćnih izlazaka, alkohola, diskoteka, a o drogi da i ne pričamo. Nema Facebooka, društvenih mreža. Internet je toliko loš da teško radi i Viber, a filmovi, YouTube i ostalo ne može ni da se otvori. Sve su nekako kućne varijante. Ali, i na takvom druženju imala sam neprijatno iskustvo. Upala je policija i morali smo da bježimo, jer ako te tamo policija zatekne na žurki, svi idu u zatvor i to je tamo normalno - ističe Aleksandra. 

Uprkos svemu, potcrtava da joj je Iran najbolja destinacija do sada, mada joj nije prijala hrana. Smršavila je sedam kilograma za sezonu. 

- Vazduh je suv, jedva može da se diše. Ti neki zdravstveni razlozi bili su presudni da ne potpišem i treću godinu u Iranu, mada bih se sada rado vratila. Uprkos svemu, to su mi bile dvije najbolje sezone u životu. Iako je to neobično, ali stvarno je tako. Ali, ako ne profesionalno, sigurno ću otići u posjetu mojim saigračicama, jer sam sa svima i danas u kontaktu i iz Irana nosim lijepa sjećanja - zaključila je Aleksandra.

 

O strancima vode računa

- Iz Irana sam donijela dosta novca, jer tamo su se zaista brinuli o meni i sve mi kupovali, od telefona do odjeće i hrane. Svaki ugovor oni ispoštuju i uredno sve isplate na kraju sezone. O igračima, posebno strancima, mnogo vode računa. Da u ponoć poželite voće, oni će vam donijeti - kaže Begenišić.

(Izvor: Avaz)

0 Comments

Facebook komentari

Povezane vijesti

Back to top