Kažu ljudi kada daješ oproštaj od sebe, da ti dio tijela umire kao počast minulom i sahranjenom. I meni danima dio po dio tijela nestaje. Ja ne dajem oproštaj, ja ih dijelim rukama kao perje. Bacam jedan i u kofer, jer je mali da u njega spremim život za sebe.
Piše: Azra Kovačević
Vežu mi ruke u lance, i pogled upiru prema sivim cestama tuđe domovine. Dižem ruku u znak pozdrava zemlji koju napuštam, nadajući se da smo svugdje prvo ljudi.