Godinama gledam kofere koji prelaze prag naše kuće. Stalno su mi govorili da mnogo tuge stane u te kofere. Gledala sam i nikad nisam vjerovala, a sad je to i mnogo više nego istina.
Piše: Azra Kovačević
Zaista je premalo kofera, a previše tuge. Očev kofer je uvijek nekako bio mali i crn, i uvijek se vraćao u moje dječije ruke željne njegove topline.