Blinken o Srebrenici: Masakr i pokolj 8000 ljudi nazvan je pravim imenom - Genocid

asd
Budući američki državni sekretar Antony Blinken obratio se 2010. godine povodom 15. godišnjice genocida u Srebrenici na manifestaciji upriličenom u Američkom muzeju holokausta u Washingtonu.

Blinken je 2010. godine obnašao funkciju zamjenika pomoćnika predsjednika Baracka Obame i savjetnika za nacionalnu sigurnost potpredsjednika Joea Bidena.
 
Kada me Mike Abramowitz pozvao da vam se obratim danas, u povodu 15. godišnjice genocida u Srebrenici, prihvatio sam s osjećajem časti i obaveze.

Čast mi je biti sa onima koji su tako strašno patili, a nastavili s takvim dostojanstvom … koji su smogli snage i hrabrosti da se vrate u Srebrenicu da izgrade svoje živote.

To je obaveza, jer oni od nas kojima je danas povjerena odgovornost moramo učiniti sve što možemo, gdje god možemo, kako bismo spriječili da se najmračnija poglavlja 20. stoljeća ponove u 21. stoljeću.

Okupili smo se kako bismo obilježili masakr nad 8.000 muškaraca i dječaka u Srebrenici u Bosni i Hercegovini – pokolju koji su dva međunarodna suda sada nazvala pravim imenom, genocid.
 
Srebrenica predstavlja snažan podsjetnik da postoje zli ljudi spremni na ubijanje bez savjesti i milosti ako svijet stoji po strani. Moramo se ponovno zapitati kako se takav čin … kako se taj genocid … mogao dogoditi u naše vrijeme.

Moramo opet priznati da svijet nije djelovao … nije uspio spriječiti pokolj nevinih Srebreničana. Ubijanje koje je predsjednik Obama nazvao “mrljom na našoj kolektivnoj savjesti”.
Vlastitu službu u vladi započeo sam 1993. godine, dok je Balkan propadao u haos, etničko čišćenje i genocid. Sjećam se osjećaja bijesa, ali i nemoći. Sjećam se da sam se pitao kako je generacija odgojena na zavjetu “Nikad više” mogla bespomoćno izgovoriti “Ne opet”.

Ali sjećam se i vođa koji su ustali i zahtijevali da budemo odgovorni svojoj savjesti.

Jedan od njih bio je čovjek za kojeg sada radim – Joe Biden. Ne bi skrenuo pogled. Odbio je dopustiti drugima da pokriju uši. Zahvaljujući njegovoj odlučnosti i odluci mnogih poput Ričarda Holbruka (Richard Holbrooke) i, konačno, predsjednika Klintona, Sjedinjene Države ispunile su svoje odgovornosti.

Volio bih iskoristiti svoje vrijeme s vama danas da postavim pitanje: što smo naučili iz genocida u Srebrenici?
 
Pravda u Bosni nije uvijek bila brza

Što smo naučili iz sistemskog ubijanja 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka usred bijela dana u Evropi, dok su se kamere CNN-a javljale iz blizine?

Što smo naučili o odgovornosti, prevenciji i političkoj mobilizaciji?

Koje su, ukratko, lekcije Srebrenice? Prvo, podsjetili smo se da mira ne može biti bez pravde.

Pravda u Bosni nije uvijek bila brza, ali je bila postojana.
 
Razmotrite nedavne osuđujuće presude sedam visokih vojnih i policijskih dužnosnika bosanskih Srba za zločine počinjene u Srebrenici i Žepi – troje zbog optužbi koje uključuju genocid ili pomaganje i podržavanje genocida – pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Ovaj čin odgovornosti donosi određenu malu mjeru utjehe preživjelima. Također jasno govori da će oni koji čine zločine protiv temeljnog kodeksa čovječnosti biti izvedeni pred sud.

U potrazi za pravdom za Srebrenicom mora se poprimiti mnogo oblika:

U potpunosti izračunati broj zločina koji su se dogodili … identifikacija i povratak posmrtnih ostataka onih koji su izgubljeni … krivični progon i kažnjavanje onih koji su naredili, podržali i izvršili genocid.

Težnja za pravdom znači pronalaženje snage za prihvaćanje odgovornosti, ne samo od strane onih koji su počinili zločine, već i od onih koji su ravnodušnošću ili tihim pristankom omogućili pobjedi zla.
 
A ona također mora uključivati ​​istinsku i potpunu obnovu ove nekoć multietničke općine. Vraćajući život u Srebrenicu, odajemo počast mrtvima. Obnavljamo mjesto koje su voljeli.

Za one koji su preživjeli, mi smo uz vas u nadi da ćete možda pronaći put koji vodi na vrijeme do pomirenja, ali nikada do zaborava.

Srbija mora pomoći hapšenje Mladića

Sjedinjene Države pozdravljaju rezoluciju Narodne skupštine Srbije od 30. marta koja osuđuje masakr u Srebrenici 1995. godine kao pozitivan korak ka pomirenju … rješavanju zločina iz prošlosti … i promicanju regionalnih odnosa i stabilnosti u budućnosti.

Kao dio tog procesa, pozdravljamo posvećenost Srbije, kako je navedeno u rezoluciji, da će nastaviti u potpunosti sarađivati ​​s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
 
U tom pogledu, Srbija ne smije uložiti napor kako bi osigurala da Ratko Mladić – koji je sada bjegunac već 15 godina – bude uhapšen i izveden pred sud u Hagu, piše Avaz.

Poveznicu mira i pravde vidimo u cijelom svijetu. Vidjeli smo to u Bosni, Ruandi i Sijera Leoneu. Sad to vidimo u Sudanu i na Šri Lanki. U Sudanu je ICC upravo izdao tjeralicu za predsjednikom Baširom, dodavši optužbe za genocid.


Druga lekcija Srebrenice je da ne možemo čekati – moramo sazvati volju i mobilizirati resurse kako bismo spriječili zločine prije nego što se dogode.

Prevencija i odgovornost su, naravno, usko povezane. Sjedinjene Države snažno vjeruju da je smatranje odgovornim počinitelja poput Mladića ključnim za naše napore u sprečavanju zločina i genocida.

Ali i dalje smo previše reaktivni i nedovoljno proaktivni kada je riječ o zaustavljanju vatre prije nego što započne. Moramo udvostručiti napore na uvođenju novih i postojećih alata kako bismo ograničili vjerojatnost da će sporovi eksplodirati u masovno nasilje.

Danas znamo puno više o tome kako siromaštvo, pritisci okoline, etničke podjele, loše upravljanje i slabost države povećavaju rizik od građanskih sukoba.

Vlade i nevladini izvori razvili su metrike ranog upozoravanja kako bi nas upozorili kada je sukob na rubu požarišta.

Svi mi u međunarodnoj zajednici morat ćemo prikupiti političku volju da djelujemo – diplomatski, ekonomski ili – u ekstremnim slučajevima – vojno – kada se vlade pokažu da nisu u stanju ili ne žele spriječiti pokolj svojih građana.

“Postignuće” je kako je Radna grupa za prevenciju genocida opisala mogućnost sprečavanja genocida.

Radnu grupu za prevenciju genocida sazvali su večeras naši domaćini, Memorijalni muzej holokausta Sjedinjenih Država.

I stvorio je plan rada, nacrt za početak izgradnje one vrste infrastrukture koja je potrebna da se stvarna obaveza „nikad više“ ne ostvari. Obamina administracija ozbiljno shvaća svoje preporuke.

Radna grupa utvrdila je da unatoč desetljećima obaveza “nikad više”, vlada Sjedinjenih Država nije uspjela razviti sveobuhvatan okvir politike i odgovarajući međuagencijski mehanizam posebno dizajniran za sprečavanje i odgovor na masovna zlodjela i genocid.

Vjerujemo da se to mora promijeniti i radimo na tome da učinimo upravo to. Predsjednik Obama se obavezao na izgradnju međuagencijskih struktura, rutina i procesa osmišljenih kako bi rano angažirao našu vladu u naporima na prevenciji.

I predsjednik je stvorio prvo mjesto u Bijeloj kući odgovorno za koordinaciju i podršku administrativnim politikama u sprečavanju, identificiranju i odgovoru na masovna zlodjela i genocid.

Treća i zadnja lekcija Srebrenice je sljedeća: zadatak zvjerstva i prevencije genocida nije zadatak vlade.

Kreatori politike i političari reagiraju na pritisak javnosti.

Tokom kriza na Balkanu, zagovornici intervencija stvarali su pritisak, potaknut slikama u stvarnom vremenu i izvještavanjem.

Od Srebrenice i genocida u Ruandi, u Sjedinjenim Državama korijeni se izuzetan pokret odozdo prema gore.

Klubovi protiv genocida u srednjim školama i na fakultetima mobilizirali su kampanje dezinvestiranja, prisiljavajući državne i suniverzitetske mirovinske fondove da dezinvestiraju okaljane privrede.

Ljudi svih vjera i porijekla marširali su tržnim centrom u Vašingtonu protestirajući protiv genocida u Darfuru.

Članovi Kongresa, na koje su poticali njihovi birači, putovali su na Kosovo, Sierra Leone, Šri Lanku, Kongo i Darfur kako bi razgovarali s preživjelima masovnih zločina i mobilizirali napore američke vlade kući.

Dopustite mi da završim s nekoliko kratkih razmišljanja o očekivanjima SAD-a prema Bosni u budućnosti.

Ove godine Bosna i Hercegovina obilježit će petnaest godina od genocida u masakru u Srebrenici i naknadnog potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Bosna je postigla značajan napredak rješavajući probleme i izazove koji su naslijeđe rata.

Bio sam u Sarajevu s potpredsjednikom Bajdenom prije godinu – moja prva posjeta nakon putovanja s predsjednikom Clintonom 1996. godine.

Promjena je bila izvanredna. Dizalice i konstrukcija. Prometne gužve i pretrpani kafići. Užurbani pločnici i prometne trgovine.

Postoje i drugi znakovi stvarnog napretka. Danas Bosna ima jedinstvenu vojsku, članica je NATO-ovog Partnerstva za mir i poduzela je prvi veliki korak na putu ka članstvu u Evropskoj uniji potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU.

No, posljednjih godina političari nisu išli ukorak s narodom.

Svjedoci smo naglog porasta nacionalističke retorike koja igra na strah ljudi umjesto na njihove nade.

Osporavaju se institucije i reforme … otpušta se kompromis i saradnja.

Previše je političkih vođa zapelo u ciklusu u kojem su uski etnički i kratkoročni osobni interesi iskrivili zajedničke, dugoročne ciljeve koji bi bili od koristi svim bosanskim zajednicama.

Šta je Biden kazao u Parlamentu BiH

U svom govoru u Parlamentu Bosne i Hercegovine u maju 2009. godine, potpredsjednik Bajden naglasio je potrebu da bosanske vlasti rade zajedno preko etničkih i stranačkih linija kako bi dva bosanska entiteta mogla funkcionirati kao jedinstvena, suverena država.

Izložio je put Bosne u Evropu – i pozvao njene čelnike da svoj talent i energiju usredotoče na pitanja od nespornog interesa za sve Bosance – stvaranje radnih mjesta, rast ekonomije, obrazovanje djece.

Založio se za američku podršku toj budućnosti – ali također je iznio alternativni smjer u kojem bosanski čelnici donose pogrešne izbore, a Bosna ostaje iza sebe … ostaje jedna od najsiromašnijih zemalja u Evropi i, u najgorem slučaju, ponovno pada u previranja.

Sada je Bosna duboko u izbornoj sezoni.

Naša poruka čelnicima bosanskih stranaka je jasna: oktobarski izbori nisu izgovor da se ništa ne učini. Imate obavezu raditi u najboljem interesu svojih građana.

Odlučni smo, zajedno s EU, nastaviti dijalog o reformama, zaštititi integritet Dejtonskog sporazuma i bosanske državne institucije i promovirati produktivno ozračje koje vodi do izbora u Bosni i šire.

Ali na kraju, ne možemo odlučiti o budućnosti Bosne. Samo njegovi ljudi i vođe mogu. Izbor je njihov. Na ovu godišnjicu Srebrenice, naša najveća želja je da oni naprave pravi izbor. Hvala vam puno.

trh
Izvor: