18 Jan

Branko Đurić Đuro: Boli me što Sarajevo nije grad iz mog djetinjstva!

Svi vjerovatno dobro pamtite Branka Đurića Đuru, glumca, reditelja, muzičara, koji je na svojevrstan način ostavio pečat na bh. i ex. yugoslovenskoj umjetničkoj sceni. Veliku popularnost je stekao u ''Top listi nadrealista'', pjevao i svirao u bendu ''Bombaj štampa'', glumio u bh. filmu ''Ničija zemlja'' koji je osvojio Oskara, a danas je prisutan jednim dijelom na daskama koje život znače u okviru stand up komedije ''Đurologija''.

Pedesetak filmova

Sa popularnim Đurom smo razgovarali o Sarajevu nekada i danas, njegovom djetinjstvu, studentskim danima, ali i kultnim serijalima ''Top lista nadrealista'' i ''Audicija''.''Đurologija'' je zapravo neka vrste zbirke Vaših razmišljanja sa dozom bosanskog humora i jedna je od najgledanijih predstava u regionu. Je li to zbog Vas ili načina na koji zapravo interpretirate tekst?- Pa mislim da je to i zbog mene, ali i zbog interpretacije teksta. Predstava se ljudima generalno sviđa. Složilo se nekoliko stvari u toj predstavi i ljudi to vole. Da je predstava dobra, dokaz je i to što je do sada vidjelo blizu 100 hiljada ljudi. To mi jako laska i jako me veseli.Zašto je to tako? U čemu je tajna uspjeha?- E, pa kad me to pitate, baš nešto i razmišljam tome. I kada bih znao u čemu je tajna, ne bih vam rekao. Mislim da me razumijete.Zašto je to tako? U čemu je tajna uspjeha?- E, pa kad me to pitate, baš nešto i razmišljam tome. I kada bih znao u čemu je tajna, ne bih vam rekao. Mislim da me razumijete.Na što pomislite kada se sjetite Vašeg djetinjstva, školskih i studentskih dana. Šta je obilježilo taj period?- Svi kažu da je to najljepše doba. No, moje djetinjstvo nije bilo baš najbajnije, kao ono iz nekih dječijih priča. Ostao sam bez oca prije nego sam napunio godinu dana. Živio sam sa mamom, babom i djedom, ali tamo negdje krajem 70-tih godina počeo sam živjeti sa mamom i sa očuhom. Od tada se neke stvari mijenjaju u mom životu. Moj očuh je bio umjetnik, slikar, i dosta me uputio u svijet umjetnosti. Poslije je došla ''Top lista nadrealista'', ''Audicija'' i filmovi.Kakve Vas uspomene vežu za period snimanja kultnog serijala ''Top lista nadrealista''?- Pa to je nešto što je zaista obilježilo moju karijeru na samom početku. Imao sam sreću da kao student Akademije scenskih umjetnosti igram tako puno na televiziji i steknem jedno zaista veliko iskustvo ispred kamere. Nakon završetka Akademije iza sebe sam imao cijeli serijal ''Top liste nadrealista'', par filmova, kao što su ''Kuduz'', ''Dom za vješanje'', ''Ovo malo duše''. Kad sam završio Akademiju bio sam iskusan student, a nakon toga i iskusan glumac. Bogato je to iskustvo i dobro mi je sve to došlo kasnije.Nađete li se danas sa društvom iz ''Top liste nadrealista''?- Sa Zenitom se gotovo uvijek vidim kada dođem u Sarajevo. Ali, nismo se mi pretjerano ni družili prije rata. Vidim se i sa ostalim, sretnemo se. Sa Dadom Džihanom se viđam, sa Ogijem. Ne viđamo se ni sada, ne izlazimo, ali čujemo se telefonom.Evo, spomenuli ste i ''Audiciju''. Nastala je sasvim slučajno ili?- To je zapravo bila vježba studenata treće godine Akademije scenskih umjetnosti, a ja sam bio četvrta generacija. To je bio ispit zapravo, neka vrsta imitacija. Ja sam tada upisao Akademiju i bio sam prva godina, ali zvali su me da i ja igram sa njima u toj predstavi, što sam ja i prihvatio.Odigrali ste i zapaženu ulogu u bh. filmu ''Ničija zemlja'' koji je osvojio Oskara. Pored toga što živite u Ljubljani igrali ste u još nekoliko bh. filmova. Ne smeta Vam udaljenost od Sarajeva?- Odigrao sam ja još pedesetak filmova živeći u Ljubljani, tako da ne znam što bi me to omelo u snimanju filmova. Ništa me ne može omesti da igram u bh. filmovima.Da li je na ex. yu prostorima propao rokenrol?- Nije propao, ali bojim se da propada. Još uvijek sam sretan kada vidim da se na koncertima ''Bombaj štampe'' gotovo uvijek kada radimo skupi hiljadu, dvije ljudi koji žive za rokenrol. Nekako mi to izgleda kao borba protiv narodnjaka i neke druge muzike kojom nas pojedinci zasipaju.Jednom prilikom ste izjavili da vas Sarajevo ''boli na razne načine''. Na šta ste mislili? Kako gledate na Sarajevo nekada i danas?- Teško je to objasniti. Ne sjećam se tačno kada i kome sam to rekao, ali vjerovatno sam se u tom momentu tako i osjećao. Svako kada ode iz svog grada doživi veliki šok i ode živjeti negdje drugo.  S druge strane to mi je i pomoglo, budući da puno putujem sada, puno radim, snimam, gdje god da dođem osjećam se da sam kod kuće. Ali nekako uvijek želiš da se vratiš u grad u kojem si rođen.Na šta konkretno mislite?- Dok nisi u svom gradu, kada si tamo negdje daleko napraviš jednu sliku, onda kada dođeš i vidiš kakvo je stanje ustvari u tvom gradu, na tom mjestu i da nije onako kako si ti mislio da jeste to te onda zaboli. Zaboli te osjećaj što to nije grad iz tvog djetinjstva. Normalno je da se gradovi mijenjaju, ali Sarajevo se mnogo promijenilo u nekom drugom smislu.

 Poštenje je glavno

Šta ste naučili od majke? Kojeg savjeta se sjećate?- Od majke, babe i djeda sam naučio savjete koje i ja danas govorim i učim svoju djecu i koje vjerovatno svi govore svojoj djeci. Poštenje je glavno, ponos, biti dobar drug. Ako se sjećate one male knjižice i redaka kada smo polagali Pionirsku zakletvu: ''Zaklinjem se da ću marljivo učiti i raditi i biti dobar drug''. To je glavno. Zar nije dobro?

 Dosta meditiram

Čime popunjavate slobodno vrijeme?- Dosta meditiram. Nemam baš pretjerano mnogo slobodnog vremena. Ljeti se negdje maknem na more i slobodno vrijeme provdim naravno sa svojom djecom i sa svojim dobrim prijateljima.(Izvor: Express Magazin)
0 Comments

Povezane vijesti

Facebook komentari

Back to top