Broj migranata znatno se povećao u posljednje vrijeme na području velikokladuške općine, a većina njih već duže neuspješno pokušava prijeći preko granice s Hrvatskom.
U međuvremenu, migranti borave u privatnom smještaju, ali veliki broj njih utočište je pronašao u raznim pomoćnim objektima te napuštenim i uništenim kućama. Tačnog podatka o njihovom broju nema.
Dobro djelo
Građani Velike Kladuše o ovoj temi imaju podijeljena mišljenja. Jednima je ova situacija neprihvatljiva, smatraju da migranti nisu poželjni u ovoj krajiškoj općini, dok su drugi migrantima širom otvorili ruke i vrata svojih domova.
Tako jedan od ugostiteljskih objekata u Velikoj Kladuši svakodnevno migrantima nudi toplo jelo, bez obzira na to o koliko se osoba radilo. Hranu, prehrambene namirnice, novac, doniraju privrednici, ali i građani iz Velike Kladuše i dijaspore, koji na ovaj način žele uraditi dobro djelo.
Posjetili smo ovaj restoran u kojem dnevno bude i do 50 migranata na ručku. Ima ih iz raznih zemalja, Alžira, Tunisa, Sirije, Somalije. Zatekli smo trojicu Palestinaca.
Dvadesettrogodišnji Muhamed Hakim nosi bolne uspomene te mu je san da se pridruži bratu koji živi u Francuskoj. S njim u društvu su i Dems Halid i Vedid Firuhi, čije su porodice također rasute po zemljama Evrope. I oni se nadaju da će u što skorije vrijeme prijeći granicu i pronaći svoje najmilije, s kojima su svakodnevno u vezi.
Kroz razgovor Muhamed Hakim nam pokazuje povredu koju su mu nanijeli hrvatski policajci.
– Nedostajalo nam je 15 metara da prijeđemo granicu kada su nas uhvatili i prebacili u Bosnu – kaže Muhamed.
Hrvatski policajci ostavili su traga i na Demsovim rukama.
Spavaju na ulici
Nakon kilometara i kilometara prijeđenog puta samo žele miran život, bez rata i stradanja i u uvjetima dostojnim čovjeka u 21. stoljeću.
Takav život vide u zemljama Evrope.
– Ljudi u Bosni mnogo su nam pomogli, nude nam odjeću, prenoćište, hranu. Zahvalni smo im na tome, ali mi nismo ovdje da ostanemo – zaključuje Muhamed.
Prehlađeni su, ali, s obzirom na to da, kako kaže Muhamed, spavaju na ulici, to i ne čudi. Kaže, tanka deka kojom se pokriju nije dovoljna da zaštiti od hladnoće u ovo hladno proljeće.
Nisam imao srca da ih odbijem
Refik Livak Duraković jedna je od osoba koje su u svakodnevnom kontaktu s migrantima.
– Ovi su ljudi u potrazi za boljim životom. Nisam imao srca da ih odbijem, da im zatvorim vrata, pogotovo ako im mogu pomoći na neki način – kaže Duraković.
Imaju potvrde institucija
Službenici Policijske stanice Velika Kladuša legitimiraju migrante. Kako saznajemo, za većinu je utvrđeno da imaju potvrde o iskazanoj namjeri podnošenja zahtjeva za azil i kartone tražilaca azila koje im izdaju Služba za poslove sa strancima i Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH.
