17 godina bez povratka u zavičaj – Zemir-Zeko Husidić

Home

17 godina bez povratka u zavičaj – Zemir-Zeko Husidić


…NIKAD BIJELA DANKA ZA ODMORKA….

Veliku Kladušu, a samim tim I Krajinu pocev od 1987.god. opustosila je ekonomsko politicka mjenicna tzv.“Afera Agrokomerc”, planirana I vodena u velikodrzavnim nacionalistickim krugovima bivse nam drzave Jugoslavije, te preusmjerila tokove zivota nekoliko hiljada Krajisnika koji su vijekovima zivjeli na krajnjem sjeverozapadu Bosne I Hercegovine. Mnogi mladici su ponovo morali sa nabacenim zavezljajem sledovanja na ledima, sa kosom ili lopatom na ramenu, cekicem il’ mistrijom u rukama krenuti trbuhom za kruhom. Preko Gline vode, prema moru I zapadu, jer I pjesme su pjevale: “…na zapadu svasta novo,a na istoku stare price….” Sa pjesmom I uz ushicenje, suzama ili tugom se odlazilo u nepoznato, u zelji I nadi da ce se zaraditi za prehranjivanje viseclani porodica koje su bile na ivici socijalne katastrofe.

ODLAZAK BEZ POVRATKA

 

Tako je I osamnaestogodisnji omladinac (najmlade dijete u porodici) Zeko-Zemir Husidic roden 21.augusta 1972. god.sa Caprega iz sela Podzvizd, sa jos 50-ak svojih vrsnjaka u proljece 1990. godine krenuo u organizaciji velikokladuskog Omladinskog servisa na gradilista u susjednu Republiku Hrvatsku kod grada Sibenika. Otisao je da radi bilo sta samo da zaradi potrebni novac. Nije ni sanjao da ce mu to biti “odlazak bez povratka u zavicaj” za ovih protekli 17 godina. A koliko dugo jos nece vidjeti svoje najmilije o kojima sanjari, a preko kompjuterski web stranica I stampe ublazava nostalgiju za rodnim krajem, svojom sada 66-to godisnjom majkom Fatom (1941.), bratom Fikretom-Bracom(1969.), sestrom Zeminom (1971.), za kucom, njivama I sumama, svojim selom, drugarima iz djetinjstva, rodacima, komsijama.

TRAGICAN GUBITAK OCA

Zemir je imao samo 11 godina kad je porodica izgubila glavu porodice oca Huseina zvanog Cega (1943.-1983.), koji je poginuo 1983.god. u Trnovima vracajuci se kuci iz Kladuse za Podzvizd. Naden je mrtav na asvaltu, a odmah se nije znalo tko I kakvo ga je vozilo usmrtilo. Ali kasnije se saznalo sve, jer mnogogdje je zapisano da “… sunce, mjesec, zvijezda gleda, ili ljudi ispricaju…”. Ako nema zemaljske pravde, izgleda da ima bozija I taj od suza neciji ukleti nesretnik (utekli) je imao bolnu nesrecu da mu je u zadnjem ratu poginuo sin jedinac, mada ne kriv za nesrecu. Kovitlac zadnjeg rata je Zemira uhvatio u Hrvatskoj, u sibenskom zaledu odakle nije mogao da se vrati za rodnu Krajinu. Jednog jutra sa ostalim omladincima ostao je sam na radilistu bez omladinski rukovodioca koji su u Sibeniku omrkli, a iznenada osvanuli sutradan u Kladusi. FOTOGRAFISANO 1983.

POSLIJE POGIBIJE OCA HUSEINA-CEGE.PORODICA HUSIDIC SA MAJKOM FATOM: KCERKA ZEMINA I SIN FIKRET, ISPRED NAJMLADJI SIN ZEMIR KOJI JE TADA IMAO 11 GODINA.

U HRVATSKOJ VOJSCI Pocetkom balvanijade po Hrvatskoj, otpocinjanjem oruzani borbi izmedu pobunjenika I drzavotvoraca, pucketanjem I granatiranjem otpoceli su ratni sukobi. Nije se vise radilo, a trebalo je prezivjeti kao i mnogim prijateljima. Rijesenje je nasao prijavljivanjem u vojni odsjek grada Sibenika, te ukljucivanjem u Hrvatsku vojsku kako bi makar imao obezbedenu hranu. Primljen je u raketase (9K11), ali mu je bilo to dosadno I kasnije je presao u pjesadiju. Bili su po terenu u sibenskom zaledu (Vodice, Kistanje, Dubravice). Leta 1992.god. iduci u dubinsko izvidanje iza neprijateljski polozaja, sa jos trojicom bojovnika hrvatske vojske je zarobljen i sproveden za Knin u sjediste tzv.srpske Krajine. Ostala trojica hrvatski vojnika su pustani ili razmjenjeni, a Zemir je u zatvoru ostao jos 16 dana (zbog imena Zoran, kako je rekao da se zove a imao je bosanski naglasak). Do kraja rata je ostao u HV I pocetkom augusta 1995.god. ucestvovao u vojno redarstvenoj akciji Oluja koja je “otpuhala” sljedbenike I pripadnike vojske tzv Srpske Krajine iz njihove lijepe Croatie. Njegova satnija HV je isla do rijeke Zrmanje, na Titov Drvar, preko Ostrelja prema Petrovcu. Prije ulaska u Petrovac zaokrenuli su prema Mrkonjic Gradu, Jajcu, Mokrom polju. U Bosni je sa satnijama, bojnima bio na ratistima na podrucju gradova Mostar, Livno, Duvno, na Sator planini, Neum, Nevesinje, Toplo polje, G.Vakuf, Glamoc, Bos.Grahovo. U Oluji se na srusenom mostu na rijeci Uni kod Kulen Vakufa jedinica HV u kojoj je sluzbovao sastala sa jedinicama 5.Korpusa Armije Republike BiH, a Unu su presli preko improviziranog drvenog mosta koji je napravila Hrvatska vojska. Dobivao je neka odlikovanja I priznanja od HV koja su se u slanju na relaciji Bosna – Amerika kod nekoga izgubila I nisu dosla njemu u posjed. To ga nimalo ne sikira. Dva puta su ga proglasavali pokojnim-mrtvim (Mostar I Nevesinje), ali eto oba puta je bila greska I Zemir Husidic se nalazi jos uvijek u svijetu zivih. Pa eto, neka sad netko kaze da se ratnici-sehidi ne vracaju. Bio je ranjen u desno koljeno na ratistu kod Sibenika.

U KAMPU OBONJAN

 

Po zavrsetku rata u Hrvatskoj nije htio ostati sluzbovati u vojsci I demobilisan je 20.12.1995. Pomalo je radio po Sibeniku I okolini, dok ga policajac Gavranovic, kojeg je licno poznavao, nije prijavio da nema hrvatske papire. Priveden je, te je izabrao da ga smjeste u izbjeglicki kamp na otoku Obonjan kod Sibenika u kojem je boravilo nekoliko hiljada bosanski I autonomaski izbjeglica koji su tu prebaceni iz logora Kuplensko. Ovdje su izbjeglice zivjeli dok su cekali papire I zavrsetak procedure za odlazak u trece zemlje. Zemir je u kampu radio, zidao kamenom plocasem podzidne zidove I traktorom dovozio hranu sa brodova. Bilo mu je lijepo u kampu zato sto je tu imao mnogo svoje rodbine, poznanika, zemljaka iz Kladuse i Podzvizda. Druzeci se s njima, razgovarajuci I planirajuci sta raditi odlucio je da se I sam prijavi za odlazak u Ameriku, gdje je vecina namjeravala da se seli. U sljedecem nastavku: Zemirov let za Ameriku, desetogodisnje zivotno putovanje od 6.500 milja=cca 10.500 kilometara po novom kontinentu od teksaskog Houstona preko Denver Colorado, Utica New York, St.Louis Missouri, Fort Wayne Indiana, Waterloo Iowa do Minneapolisa u Minnesoti; zenidba I vjencanje sa amerikankom s kojom ima kcerku I sina; Krajisnici u Minneapolisu I o drzavi Minnesota.

IZET DIZDAREVIC, CHICAGO U.S.A. [email protected]

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 17:17

Facebook komentari

Back to top