Balkanska krčma razdora

Home

Balkanska krčma razdora


Hoćemo li se ikad osloboditi mentaliteta običnih kmetova koji se, po diktatu veleuvažene vlastele tuku i kolju do besvijesti, a onda se , opet po diktatu dakako, pravimo da se ništa nije desilo i da smo jedno normalno, ili čak civilizovano društvo ?! Hoćemo li se ikad izdići iznad kaljuže dnevno-političkog potkusurivanja i postati ono što smo oduvijek bili – ljudi ?!

Piše : Faruk Ajdinović

Jedne dnevne novine danas donose dramatičan naslov kako se u Mostaru spremaju novi navijački neredi. S obzirom da smo, narodnim rječnikom rečeno, oguglali na ova naša, reklo bi se, domicijalna premijerligaška batinjanja i mrcvarenja, sve bismo to nekako sveli pod zajednički nazivnik navijačkog dokoličarenja, da se huligani iz grada na Neretvi ne spremaju na obračun povodom utakmice Hrvatska – Turska.  Oni, naime, tvrde da imaju vrlo dobre razloge da ponove nemile scene kojima je manjina normalnog stanovništva ove zemlje svjedočila nakon onog trilera u četvrtfinalu Eura 2008. kada je Turska, vjerovatno negdje iz svlačionice, pokopala razgoropađene Hrvate.  Tada su, ničim izazvani, navijači bošnjačke nacionalnosti sa zastavama “bratske Turske” paradirali po svim podjeljenim i nepodjeljenim općinama i gradovima napaćene nam države i time svjedočili vječnu odanost osmanskom okupatoru.  Sa druge strane, ucviljeni i razdražljivi bosanski Hrvati kao gromom pogođeni, na zastave, majice i parole uzvraćali su kamenicama, palicama i molotovljevim koktelima.  I nakon što su je puklo par glava ( nažalost, uglavnom policijskih ) ogolilo se pitanje : Zbog čega smo država u kojoj  ni događaji koji nas se tiču taman koliko i izbor za Miss turizma Istarske županije, ne mogu proći bez nacionalnih tenzija podgrijanih alkoholom i Senturkovom majstorijom u 121. minuti ?! Odgovor je vjerovatno u činjenici da nam se kao recidiv vraća psihologija kmetova, mentalitet podaništva koji nas tjera da vječno u drugim državama tražimo maticu, u drugim državama tražimo majku, istovremeno vlastitu, krvlju plaćenu državu, igrnoriramo, minoriziramo, zaboravljamo..

Zašto Turska ?! Zašto Hrvatska ?! Zašto bilo koja druga zemlja ?! Zbog čega uvijek moramo imati „na lageru“ jednu rezervnu domovinu zarad koje ćemo biti spremni potući se, zapaliti auto, zapaliti grad ?! Ima li neko od tih groljivih manipulatora opravdanje za slavni stih „Jedna si jedina“, dok istovremeno ljubi zastavu druge države, tvrdi da mu je matica na Bosforu i samo felšira loptu na volej fašistima iz susjedstva koji tvrde da su Bošnjaci usuštini Turci ? Ima li neko od tih „velikih Hrvata“ koji grizu nokte moleći se za gol Bilić boysa opravdanje za činjenicu da navija za državu kojoj ne pripada, koja ga sistemski ponižava i ismijava i koja ga doživljava kao „prljavog Hercegovca“ ?  Je li sve to uistinu vrijedno činjenice da MUP HNK danima zasjeda i mudruje kako „podjeljene strane“ držati podalje jedne od drugih kako se ne bi opet susreli, bacali u Miljacke, kopali oči i ubijali ? Kad ovako nabrojim sva ta pitanja,  kristalno je jasno da nikad, ma ni za 1000 godina, nećemo dostići stepen elementarne civiliziranosti koji imaju u zemljama zapadne Evrope gdje se sve države poštuju, ali jedna je iznad svega. Nigdje nećete vidjeti Amerikanca da ljubi zastavu Holandije ili Engleske, niti ćete vidjeti Belgijanca da ljubi zastavu Francuske. Ali zato Bosanaca, bezdomih, na svakom koraku, u svakom obliku i u svakoj nacionalnoj boji.

Ako navijam za Tursku, onda moram navijati i za Austriju i Mađarsku, a ako već idemo obrnuto u prošlost, zašto ne navijati za sve slavenske pradomovine ili nekadašnji Rim, prilbližno današnju Italiju ? Znam, zvuči banalno i vjerovatno glupo. Ali jednako je glupa naša stvarnost u kojoj se zbog dvije zemlje od kojih nam, pazite paradoksa, jedna čak nije ni susjedna, čitava policijska struktura mora podići na zadnje noge da obuzda vrelu krv u balkanskoj krčmi razdora.  Ako se jedni tuku da odbrane čast turskog barjaka, drugi putuju u Beograd na utakmici, a treći u kockastim dresovima pjevaju o hrvatskoj majci i njenim sokolovima, postavlja se pitanje – A gdje je tu Bosna i Hercegovina ?

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 17:07

Facebook komentari

Back to top