Bosanski okusi na zapadu Amerike – “European delicious”

Home

Bosanski okusi na zapadu Amerike – “European delicious”

SEAD-DEDO GRAČANIN, Boise Idaho (1.dio)

Znate li gdje svratiti ukoliko u gradu Boise Idaho trebate da popijete jutarnju kaficu (bosansku ili ekspreso) uz koju cete prelistati stampu iz domovine, mozda uz put pojesti cevapcice ili pljeskavice ukoliko osjetite glad ili potrebu, te onda u polasku uzeti evropskih prehrambeni artikala uz obavezni svjezi kruh, kifle ili lepinje. Odgovor je jednostavan: navratite u centru grada u familijarni mini soping centar pod jednim krovom “European Delicious” Bakery&Grocery na adresi 9958 W. Fairview ave, ciji vlasnik je porodica Gracanin: Sead, Slavica, Mirela I Ibro. Pod jednim krovom se nalazi trgovina mjesovite robe, kafic, pekara, skladiste, restaurantska sala, a iznad poslovnih prostora je fiksno zavrsen natkriveni stan-kuca sa tri spavace, dnevnom, kuhinjom, trpezarijom, dva kupatila. Ukupna povrsina funkcionalnog poslovnog prostora koji je zavrsen I useljen u julu 2005.god. je 7.200 skverni stopa, a stambenog 1.200 skverni fita. Ispred objekata je asvaltirani parking prostor za 40 auta, a pored parking za 15 kamiona I slepera, gdje besplatno parkiravaju kamiondzije svoje grdosije dok odmaraju kod kuce ili su u prolazu kroz Idaho.

OD KLADUSE DO BOISE, IDAHO
U ovaj grad na dalekom americkom zapadu imigrantska familija Gracanin je doselila 18.aprila 1997.god. iz Njemacke, gdje su boravili od 1995.god., a u koju su stigli iz Hrvatske kao ratne bosanske izbjeglice. U Hrvatskoj su boravili od 1994.do jula 1995.god.
Sead kojeg vecina Kladuscana zna po nadimku Dedo, sin je poznatog ugostitelja sada rahmetli Ibre Grace (1922.-1999.) I majke Hate (1922.-2005.) je roden na 01.maj 1958.god., a suprugu Slavicu-Slavo rodenu1959.god u Bihacu je ozenio 1979.god. Kcerku Mirelu su dobili 1980.god., a sina Ibru 1985.god. U prijeratnom periodu Dedo je kao skolovan masinac 10 godina radio u firmi Grupeks, a Slavo je radila kao gradevinski tehnicar u Agrokomercovu Inzinjeringu. Od 1988.god su u svom velikom poslovnom prostoru kod Krajisnikova stadiona, ispod kuce su imali salon namjestaja firme Tehnoteks iz Bihaca. Kad je poceo bosanskohercegovacki rat sve je krenulo drugim tokovima, koji su ih desetak godina kasnije izbacili na obale novog kontinenta. Po dolasku u sadasnji grad zivljenja djeca su krenula u skolu, a supruznici su odmah poceli da rade. Slavo u elektronskoj firmi Preco gdje je ostala do 2006., a Dedo u kompaniji “Picture frames,inc.”, gdje je ostao 3 godine. Zatim je sest mjeseci radio u elektro industriji. Marta 2001.god odlucio je da krene u privatni biznis sa pekarom I trgovinom mjesovite robe, dok je supruga dalje radila u kompaniji (do 2006.) I pomagala mu u pekari.

PEKAR I TRGOVAC
Dedo kaze: – “Brat Bobe (Slobodan Gracanin) koji sa suprugom Tahirom I kcerkom Dzenanom zivi u Cikagu pronasao mi je komplet postrojenja I opremu za pekaru u Waterloo Iowa, kupio je te utovario zajedno sa prehrambenom robom od firme “ABC, inc” iz Milwauke Wisconsin na kamion mog prijeratnog I sadasnjeg prijatelja Ize Dizdara. Ekspresno, za dva dana je tih 1.800 milja (cca 3.000 km) prevalito do Boise Idaho, a pri utovaru I posebno na istovaru su nam pomagali mnogi nasi zemljaci. Rentao sam prostor, montirao pekarske strojeve, opremio prodavnicu I krenuo sa radom. Nisam ranije nikada pravio kruh I peciva, ali iz Waterloa mi je dosao avionom kolega Nijaz Kudic koji me naucio kako zamijesiti tijesta I praviti pekarske proizvode. On je inace zavrsio mesarski zanat I dugo godina je radio u Agrkomercovoj klaonici – mesnici ispod igralista. Za pokretanje kompletnog biznisa ulozeno je oko 70.000 dolara, ali fala bogu dragom posao je isao dobro I uspio sam vratiti sve kreditne I druge obaveze prema bratu I prijateljima. 2003. sam kupio zemljiste velicine skoro 2 dunuma (56.000 skverni stopa) za 150.000 dolara. Sa gradevinskom firmom sam se pogodio da zavrsi kompletan objekt koji je useljen I poceo da radi jula 2005.god. Otprilike osamsto hiljada dolara je investirano u zemljiste, objekte, opremu I robu.”
Gracanini su 1998.god na juznoj strani pri izlazu iz grada kupili novu kucu uradenu po narudzbi za 115.000 dolara u kojoj su zivjeli do aprila 2007. Prodali su je za 215.000 I kupili puno vecu (3.600 skverni stopa) u kojoj sada zive, a trenutno im gradevinska kompanija finalizira ogromnu kucu (4.000 skverni stopa) u koju planiraju da se presele na proljece. Kucu u kojoj su sada planiraju rentati podstanarima, a kada se normalizira trziste nekretnina vjerovatno ce s njom na trziste. Posao sa gradnjom I prodajom kuca u Americi je uvijek bio unosan I dobro isplativ, a poslije ovog perioda ekonomske stagnacije za ocekivati je ponovni bum u stambenoj gradnji I prodaji kuca.

DJECA STUDIRAJU
Kcerka Mirela je poslije zavrsetka cetvorogodisnjeg studija u Boise Idaho, nastavila uciti medicinu u drzavi Oregon, grad Portland. Za dvije godine treba da zavrsi studij I dobije diplomu ljekara opste prakse. Kada poslije semestarski pauza dode na odmor kuci, svom ocu I majci pomaze u privatnom biznisu. Sin Ibro je u Boise na drugoj godini koledza I u slobodnom vremenu izmedu skole, ucenja, cura I asikovanja, ipak nade vremena da zamijeni oca u poslovima. Babo ga sigurno razumije, zato sto je isto on bio njegovih godina, I mladalacki prohtjeva. Dedo sjetno prica da se cesto prisjeti svoga djetinjstva kad je pomagao ocu I majci dok su se oni bavili ugostiteljskim radom. Nekada se s merakom islo u cuvenu kladusku gostionu kod Grace na ribu I jagnjetinu, a pijacnim danom se znalo peci po 18 bravadi.

Objavito: Ned, 12/04/2011 - 17:44

Facebook komentari

Back to top