BOŽE DAJ DA BUDEM JAK, DA NAM PROĐE UTORAK

Home

BOŽE DAJ DA BUDEM JAK, DA NAM PROĐE UTORAK

Taj utorak je trajao cijelu vječnost.Trajao je kao utorak i srijeda zajedno.
U 22 sata i 8 minuta produžio se i na petak, u 22 sata i 24 minute „zagazio“ u subotu.Onda ga je Misimović opert vratio gdje mu je i mjesto, u utorak.A onda je postajao sve dalji i dalji i udaljio se do septembra naredne godine.
Samo više od bolnog poraza sam se bojao narednog jutra i sitnodušnih komentara barem 2 miliona selektora kojih ima u ovoj zemlji.Ni sada nisam, jer ne želim, pročitao više od dva-tri solidno korektna komentara o lisabonskom brodolomu.
Evo, sad ću i ja sebi uzeti za pravo da budem dvamilionaprvi selektor naše nogometne reprezentacije.
I mene „žulja“ jesmo li igrali previše kukavički, je li Lulićev drugi žuti, dakle ne crveni, već drugi žuti, bio ključni momentat, jesmo li ipak dali gol iz ofsajda, a trebali primiti još možda iz dva iz evidentnih penala…?
Je li Edin Džeko veliki igrač.
Evo krenuću unazad.Edin Džeko je nogometaš svjetske klase na kakvog trebamo biti ponosni.I sa Lulićem sa bitnije stvari nebi promjenile.Možda smo mogli i sa dva napadača, ali mogli su i oni jednako kako su već igrali.
Kako reče veliki Ivica Osim, Portugalci su nas grubo spustili na zemlju.
Onako „napaljeni“ da nam vrate za zeničko krompirište, nisu imali milosti.

Mi nismo bili dobri.Portugalci su bolji, to smo znali.
Veličajući sebe, upali smo u vlastitu zamku.Stvorili smo sebi pritisak, veći nego njima.Negdje u podsvijesti nam je bila 2009.godina i isti ovakav baraž.Sada smo mi bili jači, a oni „samo“ sa Ronaldom više.
Mislili smo da će se stvari riješiti same od sebe, jer jednom mora i nas krenuti, jer kao mali trpimo nepravde i vrijeme je da to prestane.Ali, eto neće.
Jer nam je protiv Danaca falio gol, protiv Francuza gol…I sada, samo 4 gola.
A jesmo li možda imali prvu meč loptu protiv Albanije u Tirani ?
Jesmo li u taj susret ušli kao previše mali, bez pobjedničkog mentaliteta i uz izjave : Nerješen rezultat bi bio uspjeh !!!!!
Sa tom pobjedom i remijem iz Pariza, ja ne bih u utorak, 15.11.2011.godine već u 21 sat popio dva Laxaurina.Popio bih kafu negdje u čaršiji jer me nebi bilo briga kako u baražu igraju Francuska i Portugal, naprimjer.Šta me briga, kad smo ionako prošli direktno…
Učimo od drugih.I Kur’an časni poziva na učenje.Ne samo učenje za knjigom…
Učimo od susjeda.Hrvatska reprezentacija odlazi u Istanbul u situaciji kada je selektor Bilić pred otkazom, kada su ispustili prvo mjesto lošom igrom protiv Grčke, kada su imali brojne povrede.Ali, cijelo vrijeme na televiziji „bubaju“ o osveti i za nju se spremaju.Oni su veliki, a Turci su mali.I jesu veliki.
Ali, i mi smo veliki. MOJ Edin Džeko je veći od Ronalda, MOJ Emir Spahić je brži od Pepea, MOJ Zvjezdan Misimović bolje „hekla“ od Mesija, MOJ Asmir Begović je veći mačak od Ikera Kasiljasa.MOJ Safet Sušić je veći frajer nego Hoze Murinjo i Alex Ferguson zajedno.
Navijači moje reprezentacije su najbolji, najvatreniji i najvjerniji navijači na svijetu a i ja zajedno sa njima.
Moji ZMAJEVI su meni u životu priredili više radosti nego sve kantonalne skupštine, državni i federalni parlamenti i vijeća ministara zajedno.I zato ih pišem malim slovom !
Riječi ZMAJEVI uvijek pišimo velikim slovima i halalimo im svaki Lexaurin, svaki gemišt i svaku suzu…

Objavito: Ned, 12/04/2011 - 00:12

Facebook komentari

Back to top