Bujrum u Srebrenicu, dragi naši „zaštitnici“

Home

Bujrum u Srebrenicu, dragi naši „zaštitnici“


Čuo sam jednog julskog dana riječi:“Ovo su dani suza srebrenih, ovo su dani bola i tuge u ovoj zemlji“, i učinilo mi se dirljivo. Ali kad sam godinu dana poslije iste riječi na istom mjestu čuo, zvučalo je otrcano i shvatio sam da se i ne trude napisati pristojan govor.

Piše: Bekir Bajramović

I ove godine najavljuju visoki evropski zvaničnici svoj dolazak u Srebrenicu, da sa majkama Srebrenice podijele njihovu bol. Užurbano se izvlače iz ladica davno pisani govori, briše se prašina s njih i provjerava se da se nije koje slovo slučajno izgubilo jer, godinama te iste riječi Srebrenicom odjekuju a godinama i slova polako blijede. Blijedi sve vezano za strahote Srebrenice, sve osim učahurene tuge u srcu uplakanih starica, blijedi sve osim hiljada ubijenih djetinjstava, blijedi u vremenu koje rane ne liječi.

Neka ste najavili dolazak, bujruma uvijek u ovoj zemlji imate iako vi ovu zemlju i njen narod, kao nekad u ratu još uvijek k’o zadnju rupu na svirali tretirate. Bujrum u Srebrenicu, hajde Evropo u Bosnu, hajde svjetski milete u Bosnu, pogledaj Srebrenicu, gledaj svoju sramotu.I samo, kao miloštu Srebrenici umjesto starih, otrcanih „dirljivih“govora, ponesite poneki odgovor na sva silna pitanja jer vi ste vaktile Srebrenicu proglasili zaštićenom zonom, odgovorite ovom narodu zašto ste nas tako zaštitili? Znali ste koliko oružja ima agresorska „JNA-a“ i Srbija. a nama ste stavili nekakav vaš embargo, (prevedeno na bosanski to znači: čekaj tenk goloruk), zašto ste nam zabranili da se sami branimo? Poslali ste u Bosnu svoju vojsku, plave šljemove (prevedeno na bosanski:“plave tute“), a oni ostali očarani jednostavnošću i lijepom izradom ručnog mlina za kafu pa im jedina zadaća bila: kako nabaviti taj mlin kao suvenir, kao sjećanje na njihovu „zaštitničku“ misiju i odmor u ovoj zemlji. Gladna djeca bosanska su od svojih majki krala mlinove za kafu iz kuća i u zamjenu za lunch paket, davala vašim plavim tutama. Haj neka su, bar se dijete najelo, nama tad nisu ni trebali, svakako kafe nismo imali, bilo pa prošlo, jel da?

Ponesite nam odgovor, zašto ste čekali četiri godine? Zabranili ste nam uvoz oružja pa niste mogli vjerovati da ćemo izdržati toliko, niste mogli vjerovati da se mi i gladni i goloruki možemo tako dugo braniti da nas ne pokolju? Ali sve te odgovore na stranu, ponesite nam bar jedan kad već u Srebrenicu dolazite, ponesite i izgovorite u Srebrenici neka čuje mramorna Srebrenica i kosti po srebreničkim šumama koje još nisu pronađene: zašto ste proglasili Srebrenicu zaštićenom zonom i tek tako je predali u ruke zločincu, sada vašem dragom gostu kojeg dvorite u Hagu? U Evropi neki manijak ubije čovjeka i vi se dignete na noge, pronađete ga za petn’estak sati. U Srebrenici zvijer poklala preko osam hiljada ljudi i doživi u rahatluku duboku starost, znam da je švicarski sat tačan ali kako to da evropskih petn’estak sati ovdje traje petn’estak godina? Zar je Srebrenica bila šaranje krvavom četničkom olovkom po karti Bosne i Hercegovine, olovkom koju ste i vi držali? Da li je Srebrenica vaš zajednički način da se tada već nepobjediva, ojačana i moćna Bosanska Armija natjera u Dejton? Zašto ste nas vi tukli kad smo bili pred Banja Lukom, nas ste zaustavljali, što niste onda i četnicima zabranili da uđu u Srebrenicu koju ste vi pod svoje okrilje stavili?

Bezbroj pitanja a vi nam i danas otrcane govore držite. Ako nisam u pravu recite bar:zašto i danas Bosna uvijek zadnja rupa na svirali mora biti, zašto zadnja dobije bezvizni režim, zašto će zadnja u vašu uniju, zašto nijedan četnički lider ne dočeka da mu presuda bude izrečena, zašto vi čekate da svi umru prirodnom smrću prije nego im presudite, zašto sam ja sam sebi dosadio ponavljajući ovo zašto? Halalite mi i bujrum u Srebrenicu, bujrum u Bosnu, glumite i dalje kako nas žalite, lijte krokodilske suze i držite vaše dirljive govore. Pridružiće vam se i ovi naši poltičari jer treba se tu pojaviti i uslikati, idu izbori. I kad održite govor, kad utihnu vaše riječi iznad tihe Srebrenice, požurite nazad bez ijednog odgovora na stotine pitanja koja iznad krvave Srebrenice još uvijek lebde. Spakujte, davno pisane i otrcane govore u ladice, neka tamo čekaju neki novi juli. Halalite ako puno ispitujem, evo vam od mene jedan dobar, nadaleko čuveni pravi bosanski kahveni mlin pa melji Evropo koliko te volja i pazi da ne ostanu mrlje od kafe iz bosanskog mlina na svijetlom zaštitničkom odijelu. Mogli bi neki zlonamjerni reći da si prljava i namjerno ne žuriš sa pravdom. Mogli bi reći da čekaš da krvave mrlje Srebrenice na tvom zaštitničkom odijelu, u vremenu koje ne liječi rane, same polako izblijede.

 

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:55

Facebook komentari

Back to top