Dika Bejdić, direktorica JP RTVUSK

Home

Dika Bejdić, direktorica JP RTVUSK


Naša sagovornica na temu 3.maja, Svjetskog dana slobode medija je Dika Bejdić, profesorica književnosti i jezika, koja je u osnovnoj i srednjoj školi bila najbolji učenik te kao takva sa 11 godina bila na proslavi rođendana Josipa Broza Tita ispred Bosne i Hercegovine. Filozofski fakultet je završila u Sarajevu. Radila je 5 godina u obrazovanju, a onda se zaposlila u listu KRAJINA i Radiju Bihać, gdje je obavljala poslove lektora i glavnog i odgovornog urednika. Radila je i za radio FERN, DEUTSCHE WELE, OSLOBOĐENJE, AIM, Svijet, a od prije 6 mjeseci obavlja poslove direktorice JP RTV USK doo Bihać. Polaznik je mnogih kurseva i seminara, domaćih i medjunardonih o medijima i slobodi medija.

ReprezenT: Bilo bi zanimljivo čuti kakve razlike vidite između vremena kada ste počinjali i ovog vremena sada kada su mediji u pitanju!

Dika B: To je ogromna razlika. Razlika je u tome da je novinar u ono vrijeme zaista bio cijenjen i taj se posao cijenio. I novinari su sami sebe opredstavljali po kvalitetu rada, koliko rade, koliko mogu da urade i kolko vrijede. Međutim sada je drugačije i sada je sve poremećeno. Novinar se cijeni ako je poslušan, ako se veže za neku političku opcijeu, ako je vezan za neku jaku ličnost, ako ima neku dobru zaleđinu, to su mjerila po kojima se danas određuje kvaliteta novinara, dok nezavisni i slobodni novinari jako teško prolaze.

ReprezenT: Kakva je po vama medijska slika na porstorima USK-a i šta nju karakteriše?

Dika B: Ja mislim da je ova slika jako tužn, tmurna i sumorna jer govoriti o slobodi medija u USK-u vam dođe kao neki vic, kao nešto smiješno. jako su ograničene te slobode, iz jedniog razloga što političari izvršili toliki pritisak na medije, imaju u općinama svoje radio stanicei druge medije, tako da se tačno zna šta je čiji utjecaj na koji medi. Mislim da je ovdje jako malo medijske slobode i nisu samo političari krivi za te medijske slobode, krivi su i novinari jer je novinarima lakše raditi kad su pod nečijim skutima, tad oni tačno znaju na koji način raditi i kako.

ReprezenT: Kakva je po vašem mišljenju sudbina pisanih medija, obzirom na ekspanziju interneta i može li internet ugroziti pisane medije?

Dika B: Internet u svakom slučaju ugrožava printane, ali ne i elektronske medije. To je medij koji nudi brzu informaciju, ali danas njegov nedostatak, odnosno prednost ostalih medija, je što internet koristi samo tri do pet posto građana BiH, tako da internet još uvijek nije jaka konkurencija na za printane ni za elektronske medije. Ja mislim da printani mediji imaju svoje čitaoce i da će ih uvijek imati, obzirom da ljudi imaju navike čitati novine i da ne mogu ponijeti sa sobom kompjuter gdje hoće.

ReprezenT: Kakva je vaša ocjena stanja u Kantonu kada je u pitanju kvantitet medija. Konkretno, u Kantonu ih ima trenutno 17. Da li je to po vama dovoljno, malo previše?

Dika B: Ja mislim da imamo solidno informisanje, ali mislim da bi moglo biti više informativnih časopisa i biltena vezanih za neka preduzeća, za političke partije i tako dalje jer se oni sjete samo kad je izborna godina izdati biltene i na taj se način sjetiti svojih građana. Što se tiče kvaliteta, ne mislim da su kvalitetniji mediji u Sarajevu ili bilo kojem drugom području, nego što su kod nas. Njihova je prednost samo to što ih ima više i što imaju više sredstava jer ne možete vi sa malo novca napraviti dobar program niti dobru štampu.

ReprezenT: Kako ocjenjujete koncept medija tamo gdje ima više novca, kao npr Bihaću, Velikoj Kladuši, Cazinu, Sanskom Mostu, dok na primjer Bužim uopće nema lokalnog medija, a u Bosanskom petrovcu njihov radio je na srednjem prevaziđenom talasu?

Dika B: To svakako nije dobro, ali tu je odgovornost i Kantona, ali i općina jer se nisu dovoljno potrudile da imaju svoje medije i da obezbjede svojim građanima medij. Ne može jedan kantonalni medij obezbjediti dovoljno informacija koliko može općinski medij. Ili imamo problem da se općinski mediji bave kantonalnim informacijama ili federalnim, državnim, pa i međunarodnim, a ne bave lokalnim, što je čisti promašaj. Svako treba da se bavi onom sredinom na kom je nivou registriran i da mu to bude prioritet.

ReprezenT: Slažete li se da su i novinari krivi za svoj loš status danas?

Dika B: Pa prije svega, novinari nisu dovoljno jedinstveni, nisu povezani i solidarni jedni prema drugima i nisu dovoljno jaki da se izbore za svoju nezavisnost i da se odvoje od svih političkih uticaja, nego jednostavno se čini da žele da su u nečijem okrilju. E sad, ima i za to više razloga jer egzistencija novinara je zaista ugoržena, male su plate, a to je zanimanje jako podcijenjeno. Ako je plaćen jedan portir ili kafe kuharica u nekoj općini onoliko koliko je plaćen jedan novinar u jednom kantonalnom mediju, onda je to katastrofalno i onda je to razlog zašto se novinari tako ponašaju, jer su i oni nesigurni, nemaju stalnu obezbjeđenu egzistenciju, nemaju izvore finansiranja i onda pronalaze načine za dodatnu zaradu i tu je ta nesigurnost.

ReprezenT: Ko su po vama ključni akteri ugrožavanja slobode medija i novinara kod nas u kantonu?

Dika B: Konkretno, ključni akteri su političari i što su više pozicionirani, više uzimaju sebi slobode i prava da ugrožavaju slobodu medija, kao i pojedini biznismeni, odnosno financijski moćnici. Ako novinar mora razmišljati o tome kako će ko reagovati, šta će biti nakon što on objavi neki tekst i da li će imati problema zbog toga, onda tu nema kvalitetnog radija. Ja se sjećam kada se ovdje radilo sve u sjeni Alage Ajdinovića, nekadašnjeg predsjednika SDA Bihać. On je toliko bio zainteresovan za medije i toliko bio moćan u medijima, da je sebi uzimao za pravo da dođe u režiju kada se montira neka emisija, da sjedne zajedno sa novinarom i da kontroliše na koji način će on montirati tu emisiju. To je strašno i takve stvari su se zaista dešavale. Sad se tako drastične stvari ne dešavaju, ali ja imam osjećaj da bi pojedinci voljeli da se vrati ponovo to vrijeme da dođu pa da oni uređuju program.

ReprezenT: Kako izaći iz takve situacije pa da nemamo te pojave?

Dika B: Jako teško će to biti jer jaki ste onoliko koliko ste financijski moćni. Ta financijska moć opet zavisi od nečijeg glasa ako ste javni medij ili servis. Ako ste privatni medij, vi opet zavisite od tih koji će objaviti kad vas reklamu, koji će kupiti vaš proizvod, s kim ćete poslovno sarađivati jer ne možete sami opstati. Znači sve je to uzorčno posljedično vezano.

ReprezenT: Ima li onda po vama uopće slobodnih medija?

Dika B: Nezavisnih medija nema, jer svi zavise od nekoga, a taj neko je ko ima novac.

ReprezenT: Kako i na koji način bi se mogla ojačati naša uloga, ima li rješenja za to?

Dika B: Bojim se da u BiH još dugo tog rješenja neće biti jer kod nas je sve nestabilno i teška situacija nam predstoji, tako da sam ja pesimista za neko bolje sutra.

ReprezenT: Koliko po vama u našim medijima ima cenzure i autocenzure?

Dika B: Mislim da ima više autocenzure nego cezure, a cenzure ima svakako. Ja ne bi da izdvajam neke političare, ali ima ih mnogo koji koriste priliku na nekim svojim političkim stranačkim sastancima da oni pozivaju medije i novinare i govore im koliko je ko posveti koliko pažnje, koliko je sekundi trajala nečija izjava i slično. Dakle, ne daju vam prostora da razmišljate na profesionalan i uređivački način, da vi uredite program onako kako vi mislite i kako ste naučili da trebate profesionalan biti, nego svako misli da je on najvažniji i da je ono što je on uradio najvažnije. Za ono što nije uradio je opet kriv novinar i krivi su mediji. Posebno je izraženo u godinama kao što je ova, koje su izborne i svi smatraju da nisu zastupljeni u medijima dovoljno, a ne primjete da oni imaju nedostatak aktivnosti, da oni malo rade i da bi oni morali intenzivirati svoj rad, nego se uvijek loptica prebacuje na novinare tako da je novinar dežurni krivac za sve loše što se dešava u društvu.

ReprezenT: Kolika je plata novinara u vašoj medijskoj kući?

Dika B: Plata novinara u našoj kući je toliko mala, da je sramota kazati kolika je.

ReprezenT: Hoćemo li barem reći koliko plaće kasne?

Dika B: Ja sam u ovu kuću došla kad je sedam plaća bilo neisplaćeno, sad kasne četiri plate, ali je pitanje kako će biti s obzirom na političku situaciju, koja je jednostavno u nekakvim svojim političkim pregovorima.

ReprezenT: Kakva je tehnička opremljenost televizije?

Dika B: Tehnička opremljenost je bila katastrofalna. Kad sam došla, vjerujte da nisu bila ni tri kvalitetna kompjutera tako da sam ja toga dosta izmijenila, imali smo jak marketing krajem prošle godine. Dosta toga smo uradili, nabavili smo novu tehniku, ali nam treba još da se to nadograđuje, jer to je samo dio potrebne tehnike. Naši predajnici i digitalizacija, ne znam u kom smjeru će to ići i na koji način. Ako Vlada ne shvati šta je to i koje su naše potrebe, ja mislim da ovaj medij nema sudbine.

ReprezenT: Svjedoci smo posljednjih mjesec dana otvorenog, javnog i hrabrog napada na vašu medijsku kuću. Zbog čega je do toga došlo?

Dika B: Pa znate zašto, zato što je ovo izborna godina i sad su se neki uplašili da će izaći na svjetlo dana i da će se govoriti o njihovim propustima, o njihovim promašajima, o njihovim lošim političkim i poslovnim potezima, o korupciji, krminalu, o mnogim stvarima koje javnost želi da čuje, o kojima se govori, a zapravo se u medijima ništa ne kaže. Mislim da je to osnovni razlog, jer ima dosta naših političara koji su duboko zaronili u korupciju, kriminal, nepotizam i sve ostalo. To sad treba sačuvati od jevnosti, ali ima i izuzetaka koji su čestiti i korektni i nemaju takvih privjesaka uza se, ali takvih je manje.

ReprezenT: Jeli po vama normalno da se tako javno može atakovati na medije?

Dika B: Meni bi bilo jednostavnije da sam ja napustila funkciju odmah čim je to krenulo, jer sad je jako teško raditi. U Redakciji je došlo da jedne nestabilnosti. Ljudi više nisu sigurni ni u odnosu prema meni, ni u odnosu prema ovim projektima koje sam ja tražila, a ja sam zaista krenula oštrim tempom i imam projekte, imam viziju razvoja televizije i stabilizacije svega ostalog. Sad je to sve odjednom dovedeno u sumnju. Nema više onog elana kojim su krenuli kada sam ja tek došla jer sam ja odmah krenula tim da se mi kvalitetom i boljim programom dokažemo, da zaradimo sredstva, da opravdamo svoje postojanje i da pokažemo da možemo bolje raditi, da bismo dobili iz kantonalnog budžeta više sredstava, da shvate da je to skup medij, da to nije jednostavno i da nije jeftino i da se ne može sa dva ili tri vozila stići na cijeli kanton u svakom trenutku. To je razlog zbog kojeg sam ja htjela da mi što prije napredujemo, a puno smo toga u početku napravil. Onda sam ja dan, dva zastala i razmišljala da li da napravim uslugu politici da dovedu poslušnika koji će za njih odrađivati onako kako oni misle, jer oni misle da ovo treba da bude nečiji megafon, da se oglašava kako ko hoće, koliko hoće i na koji način, ili da ostanem ovdje i da se borim za medije, da se borim za medijske slobode, da ukažem na to zbog čega se to radi i da ustrajem. Ja sam se odlučila da ipak ostanem.

ReprezenT: Vjerovatno je vaša ideja da se pokrene preispitivanje odluke Skupštine o smjeni Upravnog odbora RTV USK?

Dika B: Da, bukvalno je nezakonita ta odluka donesena i treba u roku propisanim Poslovnikom o radu Skupštine USK da se prije stavljanja neke tačke na dnevni red donese obrazloženje i postoje propisi kako se tačka stavlja na dnevni red, a pogotovo takva odluka ne može biti predmet vanredne Skupštine, bez obrazloženja, bez predlagača, jednostavno to je bilo u nekakvim kuloarima dogovoreno, traženo je mjesto direktora RTV USK, a zauzvrat je izglasan budžet, koji bi i tako bio izglasan.

ReprezenT: Hoćete li kazati ko je tražio to mjesto?

Dika B: Pa tražio je Hamdija Lipovača, to su svi ostali potvrdili, jer njemu zapravo ono treba da pokrije njegov propali projekat pokretana televizije. Treba opravdati sredstva budžetskih obveznika koja su izdvojena iz budžeta općine za taj projekat, koliko je novih ljudi zaposlio, koliko košta, da li je uopšte i potreban taj lokalni medij.

ReprezenT: Ima li taj projekat Hamdije Lipovače po vama perspektivu?

Dika B: Po meni nema perspektivu, jer to je kablovska televizija. Ali ja lično im želim sreću i uspjeh u radu, te želim korektnu suradnju s njima. A jedinu perspektivu on ima atakujući na ovu medijsku kuću i dobijajući mjesto u ovoj kući da dovede te ljude, da onda ova kuća ima 150 zaposlenih novinara i da je bude nemoguće isfinansirati. Nakon godinu, dvije dana Hamdiji Lipovači ovaj medij više ne bi treba, jer on sigurno ima namjeru politički napredovati i izdignuti se iznad i općine i kantona, pa tako ovaj medij više ne bi služio svrsi i ne bi trebao ni raditi.

ReprezenT: Hoće li uspjeti u tome?

Dika B: Ja mislim da neće uspjeti u ovome, ako su druge političke opcije bile iskrene. Prema uvjeravanjima koja su meni data, oni nisu ni imali namjeru smjene direktora RTV USK. DNZ je bio zbunjen u svemu tome, neočekivano je to bilo i za njih i nisu znali o čemu se radi, tako da su oni kasnije na svojoj press konferenciji podržali napredak i nastavak pozitivnih promjena u ovoj medijskoj kući. SDA igra duplu igru. Oni su rekli da će prihvatiti to samo da bi prošao budžet, a onda neće dozvoliti Hamdiji Lipovači preuzimanje televizije. Ja njima baš puno i ne vjerujem, jer i oni su u ovome podijeljeni. Među njima inače ima jako čestitih, dobrih, poštenih, kvalitetnih ljudi, ali i onih koji to nisu. Oni koji to nisu, oni su u strahu za svoj imidž i za očuvanje nekakvih svojih funkcija, i naravno skrivanja od javnosti informacija koje im ne bi služile na čast. Nekoliko takvih poštenih je bilo protiv svega ovoga, ali sami ne mogu napraviti ništa.

ReprezenT: Evo za kraj ovog razogovra kojeg radimo povodom 3. maja, svjetskog dana slobode medija, želimo čuti vašu poruku novinarima?

Dika B: Svim novinarima bi zaista poželjela da mnogo rade, da rade na sebi, da se obrazuju i da nikad ne stanu u tom učenju, istraživanju i da čuvaju svoje slobode u sebi, da ostanu čvrsti, da ostanu jaki i da bez obzira na pritiske koji dolaze iz vana, da ostanu ono što jesu. Oni koji su u pravu, oni će ostati takvi, a oni koje ne, njih će povijati kao slamku na vjetru i ti nisu ni zaslužili da budu novinari.

Esad Šabanagić

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 17:21

Facebook komentari

Back to top