Dok je bilo Tite, bilo je i pite !

Home

Dok je bilo Tite, bilo je i pite !

Prije nekoliko dana na Facebook profilu postavio sam simpatičnu rečenicu koju pročitah negdje, a glasila je ovako: – Kad vidim ko se sve kune u Tita, ne čudim se više ni što je umro. Dopunio sam ovo sa komentarom jedne naše nene koja je kad se pročulo da je umro Tito sva očjana konstatirala – kad je on umro, nejma nam bome druge nego svima mri’ti.

Mislio sam da će to biti samo šala i da ću nekome popraviti raspoloženje u ovim sumornim danima recesije, poplava, političkih prerivanja na svjetskoj i domaćoj sceni, ali sam dobio nekoliko veoma oštrih kritika na račun moje “neslane šale” , od mojih fb “prijatelja”, koji su jos uvjek jako sentimentalni prema metalskom radniku iz Kumrovca. Bilo je to, eto, skoro prije mjesec dana, a napadi na mene još traju.

Sa jednom našom poznatom književnicom sam izmjenio i nimalo nježne mejlove, jer je ona Titova pionirka, bila i ostala, kako reče, a svoje sjetno obraćanje javnosti povodom Dana bivše republike 29. novembra, koje je postavila na jednom web portalu, pisala je sa velikim žarom i zanosom. Ja joj nisam zamjerao to što žali za tim vremenima, iz kojih i sam imam nekih lijepih uspomena, jer je potpuno logično da se svako nečeg lijepog sjeća iz mladosti, ma kakva ona bila, ali sam se ljutio što je građane Bosne i Hercegovine, pogotovo Bošnjake, grehota jednako kriviti za raspad bivše zajedničke države. I dan danas upravo najviše Bošnjaci žale za Jugoslavijom, iako su najmanje krivi za njezin raspad, a bili su najveće žrtve tog procesa, ali opet oni koji lamentiraju nad sudbinom bivše Juge tu ne prave nikakve razlike, pa tako ni ova uvažena književnica, koja je Bošnjakinja.

U Bosni i Hercegovini na zadnjim izborima najviše glasova Bošnjaci su dali upravo stranci koja je nasljednica SKJ i čije prostorije krase portreti velikog vođe, što je još jedan dokaz da  Bošnjaci boluju od titolatrije i pokazuju po neznam koji put iznova da vole one koji im rade o glavi. A da je Tito radio mnogima o glavi govore statistički podaci, koje je objavio njemački Bild, prema kojemu je on na desetom mjestu najvećih masovnih ubica u historiji čovječanstva.

Kad spomeneš ovaj podatak Bošnjacima ni to ne pije vode. Opet dobiješ odgovor da je on ubijao samo “bagru”, da je trebao i više…Rijetki su čuli za Mustafu Busuladžića, kojega smatraju jednim od najumnijih Bošnjaka u devetnaestom stoljeću ili književnika Edhema Mulabdića, Mehmeda ef.Handžića  i mnoge druge koje je veliki vođa zatvarao na dugogodišnje robije ili strijeljao kao pse, a ni dan danas njegove obavještajne službe, koje su itekako aktivne u BiH, ni Busuladžiću, ni drugima ne mogu pronaći uvjerljive dokaze za njihovu krivicu.

Čudo je pravo da je Titov unuk Josip Joška Broz toliko neinformisan pa je Komunističku partiju osnivao prije kratkog vremena u Beogradu, a za to mu je najpogodniji teren sigurno bila Bosna i Hercegovina. Bilo je malo tragikomično gledati Borza juniora, kako sa frizurom “titovkom” i crvenom kravatom kakvu nosi naš Zlatko Lagumdžija, stoji ispred desetak zanesenjaka sa transparentima i Titovim slikama.

Na pitanje novinara čiju podršku očekuje, odgovara u pravom maniru svog djeda, da će je dobiti od svih i sjetno se prisjeća kako se nekad lijepo živjelo. On zasigurno ima za čim da žali i njemu nije zamjeriti, stari je znao sebi i svojima obezbjediti život na visokoj nozi, a nisu loše prolazili ni njegovi odani pioniri, ali nije bilo mjesta za sviju u toj sviti.

Svi položaji i utvrde iznad Sarajeva su rađeni za vrijeme Maršalove vladavine i već tad je neko znao za što su mogli biti upotrijebljeni, jer iznad Sarajeva nije granica sa Italijom. Uz kakvo obrzaloženje su pravljene te utvrde i kasnije date na raspolaganje četnicima i agresorskoj JNA? Dali je moguće da Tito nije znao za planove o Velikoj Srbiji?

Mogao bih ovakvih pitanja redati u nedogled, svi imalo razumni odgovori zasnovani na činjenicama i dokazima jasno optužuju Maršala za ono što nam se desilo, ali naš narod opet uporno ponavlja  – dok je bilo Tite, bilo je i pite. To što nam je kasnije doista ispala pita skuplja od tepsije nije nikoga briga.

Nekoliko puta u istoriji se pokazalo da neke narode ne treba oslobađati tiranije, jer se najbolje osjećaju kad ljube skute nekom velikom vođi. Njasvježiji primjer je Irak, gdje nema izgleda da u skorije vrijeme zavlada mir, nakon što su im Amerikanci, doduše iz svojih interesa skinuli sa grbe Sadama Huseina.

Kod nas, hvala Bogu, nije tako, mi smo Zlatka Lagumdžiju sebi odredili za novog velikog vođu, koji je “za naše dobro” otišao prije nekoliko dana i Dodiku u Banja Luku na noge. Sad ćemo, eto, ponovo imati i Titu i pitu!

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 16:28

Facebook komentari

Back to top