FELJTON: Doktor Dizdar – 14. dio

Home

FELJTON: Doktor Dizdar – 14. dio

Kao što smo i najavili u prošlom broju, završavamo Feljton koji je bio posvećen čovjeku posebnih vrlina i osobina, čovjeku koji je volio ljude oko sebe i koji je, isto tako, bio voljen i cijenjen ponajviše tamo gdje je živio i radio ali i svugdje gdje bi se pojavio. Evo, na samom završetku objavljivanja Feljtona, javio nam se Doktorov sin Dado iz Amerike sa nekoliko primjedbi na naš rad ali i određenim sugestijama. Tako smo od Dade doznali da se Doktor Dizdar za vrijeme odmora na Jadranu družio sa poznatim hrvatskim sportskimnovinarom i komentatorom Božom Sušecom i njegovim prijateljima sa Hrvatske televizije sa kojima je u odmaralištu bio komšija. Ovaj podatak ističemo zbog činjenice da je ovo poznanstvo i prijateljstvo preraslo u međusobno povjerenje te je Doktor Dizdar liječio ne samo Sušeca već i njegove saradnike u Hrvatskoj televiziji. Dado nam je prigovorio da naslov Doktor Dizdar nije prikladan, i sa ovom činjenicom se možemo složiti ali je prigovor došao evo prekasno i ništa se više ne može učiniti.

Put do istine

Ovaj završni dio Feljtona završit ćemo sa manje teksta a više starih i već objavljenih fotografija koje su bile sastavni dio svih nastavaka Feljtona.
Doktor Ibrahim Dizdarević je u velikoj mjeri učestvovao u razvoju zdravstva u Pećigradu u kojem je još davne 1956. godine izgrađena zdravstvena ustanova Stacionar koji je dugo godina imao ulogu bolnice jer je imao prostorije za boravak pacijenata pa čak i vlastitu apoteku. Prije Doktora, u Stacionaru je radio jedan liječnik iz Zagreba a potom je sav razvoj zdravstva u Pećigradu organizirao doktor Ibrahim Dizdarević, i otuda njegova veza sa Pećigradom i Pećanima koje nika nije napuštao i iznevjerio.

Primanje diplome specijaliste

Prim. dr. med. Ibrahim H. Dizdarević objavio je 2005. godine knjigu „Dalekozor duha i zdravlja (Put do istine). U knjizi se inače govori ono što je danas aktuelno i što zabrinjava cijelo društvo, a najviše roditelje zbog djece koja se drogiraju i čije su žrtve i na ovim terenima već uzele maha. Cijelo jedno poglavlje u knjizi je posvećeno drogama i drogiranju naše omladine. Isto tako, jedno poglavlje je posvećeno alkoholizmu kao pošasti koja također sve više uzima svoj danak. Tu je i poglavlje o pušenju kao najraširenijoj narkomaniji na svijetu zbog čega je autor ovom problemu dao posebno mjesto i značaj.

Sa suborcima

Na kraju, doktor Dizdarević je u knjizi pisao i o pojavi novih virusnih oboljenja koje su smrtonosne za čovjeka. Tu su prije svih SIDA, potom „Kravlje ludilo“, „Svinjska gripa“, „Ptičija gripa“. Sve navedeno su aktuelne teme o kojima brujale i bruje sve televizijske i radio stanice te štampa. Knjiga nosi ovakav naziv jer gleda dalje od horizonta na put do istine, a gdje je taj put, neka ga čitaoci sami pronađu čitanjem knjige.
Na samom kraju knjige doktor Dizdarević govori o zabludama u vezi postanka čovjeka na zemlji i svega šta je na njoj i o propalim teorijama o tome. „Bog dž.š. daje sreću, a nesreću čovjek…“
Doktor Dizdarević je ovu knjigu posvetio svojim roditeljima:

 

Mojim dragim roditeljima, koji su me njegovali, odhranili i odgojili u Islamu, te mojoj supruzi Fatimi koja je skupa samnom trpjela sve poteškoće i stojećki podnosila pretnje tadašnjeg režima zbog moje privrženosti Islamu i molila dragog Boga da nam bude u pomoći, kao i mojim sinovima Mersudu i Seadu, snahama Aidi i Šeherzadi, unučadima Asiji, Harisu i Benjaminu. Posebno se zahvaljujem mojoj jedinoj kćerki Maidi koja mi je iz Kelna kao studentica slala literaturu u prevodu sa svojim kolegicama.
Bog Svemogući razlučuje Istinu od neistine, pa Ga skrušeno molimo, da nam bude u pomoći i nama i našoj djeci.

Pećigrad, 03.03.1992. godine

EMINI

Zemlja je ova krv moja.
A tebe, lijepa Emina,
Nikad više neću ljubiti
U tvojoj bašti đavola i jasmina.
Ti, draga, živi život svoj,
I budi hrabra k’o ova zemlja viteška,
Jer moja je rana teška,
Al’ znaj, umirem lasno
I ove poruke što ti šaljem po vjetru
Ne govorim u eter glasno.
Umirem da bi ti živjela,
Jer bez moje smtri
Nema života ni tebi, ni drugima.
I evo sklapam svoje oči,
A ti pozdravi sve žive,
Nek ljube naše planine,
Nek ljube naše njive,
Za koje evo još jedan borac gine.

(Zbirka pjesama Ibrahima Dizdarevića „Plameni bregovi“)

Ibrahim kao student u Beogradu

Dr. Ibrahim Dizdar sa starim pacijentom

Objavljeno: Ned, 04/12/2011 - 18:09

Facebook komentari

Back to top