FELJTON: Doktor Dizdar – 3. dio

Home

FELJTON: Doktor Dizdar – 3. dio


I drug Mehmed Toromanović je održao obećanje, primio ga je u školu koju je završio kao i Gimnaziju u Cazinu. Dvogodišnje školovanje za bolničara u Banja Luci omogućio mu je da upiše i završi medicinsku školu u kojoj je pokazao izuzetan uspjeh dokumentovan u novinskim isječcima. U Banja Luci pronalazi trag o svom idolu dr. Mehmedu iz Pećigrada i otkriva da je to bilo konspirativno ime (dr. Mehmed) jednom od velikih epidemiologa dr. Miroslava Šlezingera. Saznaje da je velika grupa ljekara upućena u Bosnu na suzbijanju endemskog sifilisa tokom II svjetskog rata. Zavod za suzbijane endemskog sifilisa u Banja Luci je bilo koordinirajuće tijelo za sve ljekare upućene u tu akciju. Također otkriva da je tokom oslobađanja Banja Luke zgrada zavoda granatirana i izgorjela je sa dokumentacijom. Počeo je da skuplja informacije o svemu vezano za tu akciju. Nije ni slutio da će za cijelo vrijeme studiranja i rada kao ljekara susretati sudionike akcije endemski sifilis.

Nakon završetka medicinske škole, odlučio je da nastavi studije medicine u Beogradu. Glad i bijeda koja je pedesetih godina vladala Cazinskom krajinom iscrpila je financijski i roditelje Ibrahima Dizdarevića. To nije sputalo mladog medicinara da napravi zahtjev za stipendiranje i pomoć pri kupovini knjiga Narodnom odboru Sreza Cazin koji mu je izišao u susret i dodijelio mu pomoć i stipendiju. Stipendiju je dijelio sa mlađim bratom, koji je sada poznati internista-kardiolog prim. dr. med. sc. Smail Dizdarević, u Domu zdravlja Velika Kladuša. Odlazak na studije u glavnom gradu Jugoslavije bio je izazov za mladog Krajišnika koji do tada nije imao.

Svoju pozitivnu energiju iskoristio je za stjecanje znanja, istraživanja i upoznavanja sa budućim kolegama. Pored učenja dobio je i posao asistenta na fakultetu koje je zadržao sve do kraja studiranja. U neformalnim razgovorima sa svojim profesorima-doktorima upoznavao je učesnike akcije endemski sifilis od kojih je svakim susretom dobijao više informacija kakva je to akcija bila. Neki od njih nisu bili njegovi profesori već aktivni sanitetski oficiri Jugoslavenske narodne armije i koji su rado prepričavali svoj dio akcije endemski sifilis u Bosni. Doživljavao je i opstrukcija, posebno što nije pripadao ateističkom klubu odabranih. U srcu je bio musliman, veliki Islam mu je vjeroispovijest, porijeklom je bio iz Bosne i Hercegovine sa teritorija koji se naziva Cazinska krajina i u kojoj su još bile svježe rane Cazinske bune. Deklarirao se kao neopredijeljen i svojim znanjem i upornošću ostavljao provokatore praznih ruku.

Prihvatio je poeziju kao vrlo zanimljivu formu ispoljavanja osjećanja koju je stvarao iz svojih sjećanja. Svoje stihove je izdavao u studentskim časopisima! Međutim, nije se svima dopalo što je došao do medicinskog fakulteta. „Kovačko dijete da bude doktor, …. vrlo interesantna hipoteza“! „Ali kovačko dijete da bude pjesnik ili pisac ….. to je već literarni incest“! „Kolega, da li ste ikad čuli o Ivici Kičmanoviću? Nešto me asocira na taj lik ……“! „Ali da vidimo koliko ste dobri u učenju medicine, izvolite sa prvim pitanjem, naravno ako znate“! Ovo je citat sa jednog od zadnjih ispita kojeg je polagao. I položio je!

Pripremio: Esad Šabanagić / ReprezenT
(Nastavak u slijedećem broju)

Svoju prvu knjigu pjesama pod nazivom „Plameni bregovi“ doktor Ibro Dizdarević je objavio 1978. godine, a bila je posvećena proslavi 35. godišnjice formiranja Unske operativne grupe, Cazinskog partizanskog odreda i otkrivanju spomen groblja „Bratstvo-Jedinstvo“ u Pećigradu. Urednik knjige koju su izdale „Kladuške novosti“ bio je Sead Purić. Za ovu priliku objavljujemo pjesmu pod nazivom „Šumatac“. Šumatac je inače rodno mjesto Doktora Dizdara u kojem je potom
proveo i svoje djetinjstvo u kojem u pjesmi ponešto i govori.

Šumatac
Selo moje milo, drago
Uz pjesmu ptica i šapat trava
U tebi mi prođe moje djetinjstvo,
Tiho, mirno, blago.
U tebi sam učio život,
U tebi sam pisao pjesme prve
I u tebi sam slušao od roditelja
Da bez velikog truda nema
Ni cilja, ni ostvarenih želja.
U tebi sam bio čobanče
I sjećanja u meni k’o praporci zvone
I sve mi se javlja davna slika tvrda
Da čobani kao nekad ja svoja stada
S večeri gone ispod tvojih brda.
A danas, volim tvoje staze,
Dok mi po njima noge gaze.
Volim tvoju spomen-česmu
I sedamdeset jednu na njoj pjesmu,
Imena palih boraca u mramoru…
Volim! I volim, nek’ se zna,
Da je Šumatac od prvih dana
Bio na strani partizana.

Komentari na sajtu www.cazin.net

Elvir Omerčić: Rahmetli dr. Ibro je bio moj bivši komšija, izuzetan i cijenjen čovjek, svojom ljudskom dobrotom imao je svugdje bujruma. Po meni odličan i stručan doktor, ne bi rekao „paničar“, već čovjek precizan u svom poslu i pažljiv ne sumnjajući u  njegovu stručnost. Za dr. Ibru i rahmetli Fatu /supruga/, kao za njihovu djecu je malo  istaći, tj. izuzetne komšije koje bi svi poželjeli.

Gost: Svaka čast i veliko hvala onom ko se sjetio da ovog velikog čovjeka i humanistu stavi na portal. Sviju nas je puno više zadužio. Rudi: Divno je nešto ovako pročitati, hvala onima koji su se sjetili našeg kao što se i u samom tekstu nalazi, narodnog  čovjeka i doktora Ibre Dizdara. Čovjek iz seljačke porodice, ali ne zaboravimo, uzor za građanstvo. Hvala za članak!

VEZANI PRILOZI:

FELJTON: Doktor Dizdar 1. dio

FELJTON: Doktor Dizdar 2. dio

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 18:01

Facebook komentari

Back to top