FELJTON: Doktor Dizdar – 5. dio

Home

FELJTON: Doktor Dizdar – 5. dio

Njegovi pacijenti su bili obični ljudi težaci i njihove porodice. Nije imao radno vrijeme, nije postojala riječ ne mogu. Ako pacijent nije mogao doći u ambulantu išao je kod pacijenta! Neimaština i minimalni egzistencijalni uslovi imali su za posljedicu veliki broj poroda kod kuća koje su rezultirale mrtvorođenčetom. Ušljivost, svrabež i razne epidemije polako su ostavljale posljedicu da je mortalitet bio veći od nataliteta. Rečeno prostim jezikom naroda, shvatio je da ako nešto radikalno ne učini-narod će polako izumirati!

Napravljenom kućom u koju se uselio šezdesetih godina izgrađenom pored same ambulante započeo je zahtijevan projekt modernizacije Zdravstvene stanice Pećigrad. Za kratko vrijeme je imao 15.000 zdravstvrenih kartona u novopostavljenoj zdravstvenoj kartoteci. Formirao je stacionar sa dežurstvima medicinskog osoblja. Napravljena je bolnička kuhinja, sanitarni čvor, vešarnica i kupatilo. Formirao je apoteku sa potrebnim lijekovima koje je pacijent odmah podizao da ne mora odlaziti u drugo mijesto. Objezbjedio je akušersku sestru koja je pomagala pri porodu. Obezbjedio je prvo sanitetsko auto za Pećigradsku ambulantu. Zbog dugotrajnih zima koje su velikim snijegom odsjecale Pećigrad od ostalog svijeta obezbjedio je priručni zubarski instrumentarij kao i akušerski sto u slučajevima komplikovanog poroda. Započinje vakcinacije i djece i odraslih i uvodi sistem podataka koji je republički prihvaćen.

Dr Ibrahim sa starim pacijentom

Tih kasnih 60-tih statistički podaci pokazali su da je natalitet dvostruko veći od mortaliteta. Da je životni vijek produžen za par godina. Da su se ljudi osjećali sigurnim tražeći pomoć u zdravstvu. Da je običan zemljoradnik dobio osiguranje i da on može otići u banje. Djeca su ponovo dobijala rumenu boju na obrazima i mogao si otići u koje bilo doba noći pokucati i tražiti pomoć koja je odmah pružena.

Dr Ibrahim Dizdarevic u Pecigradu 1960

Naravno sve to dr. Ibrahim nije mogao napraviti sam. Imao je pored sebe osobe koji su voljeli isto ovaj kraj i narod kao što je i on u srcu čuvao. Prije svih kompletnu rukovodeću ekipu Doma Zdravlja Cazin na čelu sa velikanom poslijeratnog zdravstava u Cazinskoj Krajini Prim. dr. sc. Seadom Pozdercem. (Nastavak u slijedećem broju)

 

ANTRFILE I ovoga puta pratimo šta su kazali komentatori na cazin.netu jer drugih oblika komentara za sada još nemamo.

Maida Maja Dizdarević Bila sam jako prijatno iznenađena kada su me nazvali i rekli da žele napisati feljton o životu moga rahmetli oca. To mi je bio jedan mali signal da u Cazinskoj Krajini u vremenu nasilja i bezakonja ipak postoje neke vrijednosti koje znaju prepoznati vrijednost među ljudima i odati joj poštovanje. Moj je rahmetli otac trpio je razna šikaniranja i uvrede u posljednjih 20 godina života živeci u Pećigradu i zbog toga mi je izuzetno drago da mu se na ovaj način posvećuje pažnja jer mi je to već jedan mali znak da se naše društvo počinje oporavljati u pozitivnom smislu. Mogla bih napisati cijelu knjigu o njemu koliko je poseban i izuzetan čovjek bio. Odan familiji, vrijedan, nikada nije pio alkohol niti pušio cigarete, bio je jako uredan i pedantan i nikada nije samim sobom zamarao druge na bilo koji način. Bio je vrlo otmjen i volio je ljepotu. Bio je jako umjeren u svemu. Bio je vjernik. U vjeri je crpio snagu i energiju a nije bio pristalica novonastalih vjerskih trendova i interpretacija niti je podnosio ljude koji su vrijeđali vjeru jer ona istinska prava vjera ne nanosi štetu nikome. Bio je antifašista i istinski humanista. Bio je ogorčen na stanje u državi i željan svoje djece i unučadi koje je rat odnio u USA. Moja ljubav prema njemu se ne može ni opisati, ja sam vrlo ponosna na život i djela moga rahmetli oca.

Crni labud Nek mu je vječni rahmet, Krajina se sa tobom ponosi!

Husein Pandžić O nekome ko je činio „dobra djela“ može se puno i puno pisati. Još provodeći moje djetinstvo, jer sam rođen u Pećigradu gdje sam završio i osnovnu školu sam upoznao našeg „Doktora Ibru“, da tako smo ga zvali. Bio je to pravi „narodni doktor“ kako
bi se moglo reći. Stalno je bio spreman za pomoći bez gledanja koji je dan, koliko je sati, je li bio praznik. Da, takav je bio naš Doktor Ibro. Mojim odlaskom iz mjesta rođenja, odlaskom na školovanje, odlaskom na novo prebivalište jako često sam dolazio u Pećigrad gdje su mi tada živjeli roditelji, često smo se susretali jer upravo roditelji su bili počesto bolesni, bio je stalno za sve pomoći, za sve informacije doktor Ibro. Imao bi dosta toga napisati kao vjerujem svi koji ga poznavali i stalno u svemu pozitivnom. Veliki humanista, narodni doktor – doktor Ibro. Neka mu je vječni rahmet!

Gost Imala sam čast upoznati doktora. Dugo smo znali sjediti i pričati i nije sve bilo tako lijepo kao što ste napisali. Nije se bavio politikom, ali su ga zbog toga u komunizmu mrzili, u stvari mrzili su sve koji idu u džamiju, tako da je i on imao posla s Pozdercima i ljudima u bivšoj nam Jugi, a on je stvarno bio dobar stari čovjek koji je mogao satima pričati o svom životu.

 

ANTRFILE Jedan od Doktorovih komšija i prijatelja sa kojim se družio, naročito u penzionerske dane, je prosvjetni radnik Hazim Beganović. Družili su se sve do Doktorove smrti. O Doktoru Dizdaru govorio nam je samo riječi hvale i uglavnom nam je ponavljao ono što u biti pričamo kroz feljton.

-Nije ga zanimalo ko je na vlasti, nisu ga zanimali izbori, nije ga zanimalo ko dolazi, ko prolazi, ko će izaći na izbore, ko neće. Njega je zanimalo samo liječenje i zdravlje ljudi. Najviše je govorio i razgovarao o liječenju. Bio je jako veliki vjernik, voljen i poštovan čovjek a ja ga znam i kao izuzetno pažljivog i brižnog supruga i oca, kazao nam je između ostalog Hazim Beganović.

Hazim Beganovic

Objavito: Ned, 12/04/2011 - 18:03

Facebook komentari

Back to top