FELJTON: Doktor Dizdar – 8. dio

Home

FELJTON: Doktor Dizdar – 8. dio


Doktor Dizdar u nekim stvarima je uživao, neke nije volio a nekima se svim bićem posvećivao. Tako njegova kćerka kaže da je uživao u pisanju i čitanju knjiga, da je uživao u moru i plivanju. Međutim, i pored činjenice da je rođen i odrastao u brdovitim predjelima Pećigrada i njegove okoline, u planinama nije baš uživao. -Gledao sam brata kada dođe iz Banja Luke i donese knjige. Vječito je čitao. Gledajući na njega, ja sam se u sve to zaljubio i odlučio sam da idem u školu baš te vrste, dakle za ljekara, kazao nam je u nedavno objavljenom intervjuu brat doktora Dizdara, primarijus dr. Smail Dizdarević.

-U Medecinsku školu u Banja Luku, odsjek sanitarni tehničar, upisao me brat Ibrahim jer je tamo imao poznanstva i bio je vrlo cijenjen. On je volio učiti i uvijek nešto zapisivati vani. Doro se sjećam da je učio u našem porodičnom voćnjaku, stotinjak metara od naše porodične kuće ili na susjednom brdu, dodaje primarijus dr. Smail Dizdarević.

 

Ubejd efendija Mujagic

Doktor Dizdar redovno je išao u džamiju, do posljednjeg dana. Sve i jedan dan je postio i išao na teraviju. Iako je kvalitetno proživio svoju starost. Ipak kada su ga starost i godine pritisle, angažirao je vozača Hasanka Beganovića koji ga je vozio i sa njim se družio. Međutim, vrijedno je podsjetiti, naročito radi današnjih vjernika, naravno ne svih, da Doktor Dizdar nikad nije napuštao radno mjesto, svoju dužnost ili bolesnika da bi išao u džamiju ili obavio svoju vjersku dužnost. Doktor Dizdar se tako krajnje tolerantno muslimanski ponašao jer je na prostorima na kojima je živio vjera bila dio kulture i običaja, ili adeta kako se to ovdje kaže, a sve to da bi bio bliže narodu.

Doktor Dizdar je objavio dvije knjige, knjigu pjesama Plameni bregovi davne 1978. godine iz koje smo objavili nekoliko njegovih pjesama kroz dosadašnji feljton te knjigu Dalekozor duha i zdravlja (Put do istine) koja je iz štampe izišla 2005. godine. Doktor Dizdar pripremio je još jednu knjigu u rukopisu o kojoj će vjerovatno neko od porodice poraditi u narednom periodu.

 

Bolnica 60-tih

Doktor Dizdar je uvijek bio daleko od bilo koje politike ili političke opcije. To ga je učinilo čovjekom naroda koji je srcem i dušom radio za svoj narod kojemu je pružio svu svoju ljubav i dao nemjerljiv doprinos razvoju i napretku svog kraja. U svom kraju ostao je do kraja svog života, u svom selu sa narodom.

U džepnoj knjižici o Pećigradu koja je iz štampe izišla 1986. godine piše kako je Zdravstvena stanica u Pećigradu, tada u sastavu Doma zdravlja „Dr. Sead Pozderac“ te da u istoj radi jedan ljekar, tri medicinske sestre, četiri bolničara, sekretarica, vozač, kuharica i dvije pomoćne radnice. Tada je Doktor Dizdar pripremao zubne ambulante i mjesne apoteke. U Liskovcu je već bila počela raditi sektorska ambulanta a planirano je otvaranje Savjetovališta za majku i dijete kao i jedno radno mjesto vozača za hitne slučajeve. Iz sadašnje perspektive gledanja, bio je to respektabilan tim kojeg bi danas poželjele i veće sredine od Pećigrada u to vrijeme.

 

Mekteb

Pored svega navedenog, Doktor Dizdar je planirao otvaranje i poduzetne ambulante u sastavu Pekare u Pećigradu. Zdravstvena stanica sa Doktorom Dizdarom na čelu, imala je svoju permanentnu dežurnu službu koju su činile četiri medicinska radnika – bolničara. Oni su obavljali dežurstva u smjenama i efikasno intervenirali zajedno sa ljekarom u hitnim slučajevima.

Podatak iz tadašnjeg vremena podsjeća da je u Pećigradu bilo u društvenom sektoru zaposleno oko 160 radnika a u privatnom trideset zanatlija. Kakva je danas ova slika, opće je poznato.

U narednom broju Feljtona pokušat ćemo konkretnije elaborirati razvoj zdravstva u Pećigradu kojem je Doktor Dizdar dao poseban značaj i neizbrisivi pečat. Također ćemo prenijeti impresije Doktorovih saradnika iz tog vremena i onih koji su sa njim radili i razvijali zdravstvo u Pećigradu. (Nastavak u slijedećem broju)

ANTRFILE: Pjevam…

Ne pjevam o južnim vjetrovima,

Ni o zvezdanoj prašini,

Nego o našem sutra, o domovini.

Motiva imam bezbroj

I misli lete k’o pčela roj.

 

Pjevam o junacima iz rata

I o majci Lejli,

Što na ispraćaju sinu, u partizane, veli:

„Budi mi, sinko, junak po hiljadu puta.

Nek’ Švabe zapamte da je ovo Krajina ljuta“.

 

Pjevam pjesmu ovu

O dva heroja Krajine naše,

što oba se Ibrahim zovu.

 

Pjevam o svom narodu,

A narod ovaj običan nije.

On je div što hrabro krv svoju lije.

 

Pjevam o junacima iz rata.

Motiva imam bezbroj,

I misli lete k’o pčela roj.

 

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 18:05

Facebook komentari

Back to top