FELJTON: Doktor Dizdar – 6. dio

Home

FELJTON: Doktor Dizdar – 6. dio


Podrška takvom radu nije izostala ni od pećigradskog političkog rukovodstva. Međutim, osoba u jojoj je mogao da nađe iskrenog sagovornika, potraži savjet i duhovnu snagu u vjeri bio je Ubejd efendija Mujakić.

Imali su nekoliko čvrstih zajedničkih tačaka. Jedan je primjenio znanje da spasi djecu od umiranja, drugi tu istu djecu učio vjeri. Islam, sunet, bajrami i ramazani bili su im često osporavani i nerijetko politički pogrešno interpretirani. Doktor Dizdar imao je snage da kaže šezdesetih godina: -Ja sam u prvom redu Musliman, vjera mi je veliki Islam, onda sam ljekar koji ne razlikuje ljude, nakon toga sam sve ostalo što vi kažete! Nije pokleknuo pod pritiscima, oba muška djeteta imala su muslimanski obred i pohađala mekteb kod Ubejda ef. Mujagića. Tih godina, šezdesetih i ranih sedamdesetih trebalo je imati hrabrosti, snage i mudrosti tako javno se deklarirati.

Kuca u Pecigradu iz 1960 u kojoj je Doktor Dizdar zivio do smrti

Mnogima je to ne samo smetalo, već je politički bilo neprihvatljivo. Međutim, nisu svoje namjere kažnjavanja uspjeli da ostvare, njegovi pacijenti, njegov narod bio je iza njega. Često je ef. Mujagić govorio mladom ljekaru Ibrahimu: -Tebe je rodila Kadifa a otac ti je Hasan, Hasana je rodila Mejra a otac mu je Ago i svi su se rodili sa Allahovom milosti i vjera im je Veliki Islam, kako god ti bilo na ovom dunjaluku, ti si rođen Negovom milošću i tvoja vjera je Veliki Islam!

Osim što ih je vjera duboko povezivala, vezala ih je i tajna o misterioznom dr. Mehmedu koju su često jedan drugom prepričavali po sjećanjima. -Živi sa ljudima, lječi ih, bavi se naukom i niko ti ništa ne može na ovom dunjaluku! Liječio je pacijente ali i upisao specijalizaciju opće medicine u Zagrebu. Dolaskom u školu narodnog zdravlja „Dr Andrija Štampar“ upoznavajući se sa svojim budućim profesorima jedan od profesora ga je upitao: „Kolega Dizdareviću, vi ste iz Pećigrada“? „Da.“ „Tamo sam ja poslao svog dobrog prijatelja i kolegu dr. Miroslava Šlezingera koji se predstavljao kao dr. Mehmed da se spasi jer bi bio ubijen“! „Imam čak i jedno pismo koje mi je tada poslao, mislim iz Cazina“! „Poštovani profesore, da li se sjećate koverta tog pisma, u lijevom gornjem uglu ima nacrtan mali mjesec i zvijezda“! „Da, a kako vi to znate“? „Pa, ja sam nosio to pismo u poštu u Cazin i da budem siguran da niko neće otvarati onda sam to dječji nacrtao“! „O moj Bože“!

 

Kuća u kojoj je rastao Doktor Dizdar

(Nastavak u slijedećem broju)

ANTRFILE U jednom novinskom prilogu za kojeg nismo utvrdili kada je napisan i ko je njegov autor, između ostaloga je napisano:

Mladi medicinar

Dizdarević Ibro je rođen tamo u zapadnom dijelu Bosanske Krajine, gdje se prostiru bujne zelene šume i dibna priroda, gdje su se formirale prve partizanske čete. Imao je dvanaest godina kad je stupio u redove boraca. Prošao je sve užase borbe zajedno sa svojim drugovima – borcima. Borio se sve do zadnjeg dana i sa svojim dječačkim sposobnostima uvijek je davao od sebe mnogo. Izišao je iz borbe kao častan borac sa podofocirskim činom, mnogim pohvalama i Ordenom zasluga za narod III reda.

Interesantno da je poslije oslobođenja nastavio školovanje u ovom gradu, za koji se je i on borio, jurišao na Kastel i na mnoga njegopva utvrđenja.

Mi ga već poznajemo preko njegovih pjesama i članaka. Danas je on maturant srednje medicinske škole. O njegovom učenju nije potrebno govoriti. Njegov metod i rad učenja razlikuje se od ostalih đaka. Za njega školsko gradivo nije dovoljno. On traži svestrano znanje. Njega interesuje, pored medicine, filozofija, književnost i poezija, a osobito ga interesuje postanak života, razvitak ljudskog društva, Darwin i descendencija živih bić,a dijalektički materijalizam, Marks i Engels itd. A za umjetnost, pisce i knjige da i ne govorimo. Za njega nema pisca kojeg on ne voli ali će ipak svakom nešto prebaciti. Filmovi i pozorište kod njega zauzimaju prvo mjesto.

On pored obaveznih predmeta u školi proširuje svoje znanje: posjećuje radnički univerzitet, predavanje KAB-a čiji je i sam član, uči privatno engleski jezik itd. U školi je aktivni član literalne družine gdje uvijek pruža pomoć drugima. U njega su uvijek pune ruke literature. Još u prvom razredu neki njegovi profespri su rekli: „Ako nam taj ne postane doktor, neće više niko“. On je inteligentan i učtiv đak.

Vocnjak u kojem je Doktor Dizdar najvise ucio za lijepoga vremena

ANTRFILE Jedna od pjesama autora Ibrahima Dizdarevića u knjizi pjesama Plameni bregovi nosi naziv Emina.

Zemlja je ova krv moja.

A tebe, lijepa Emina,

Nikada više neće ljubiti

U tvojoj bašti đulova i jasmina.

Ti, draga, živi život svoj,

I budi hrabra k’o ova zemlja viteška,

Jer moja je rana teška,

Al’ znaj, umirem lasno

I ove poruke što ti šaljem po vjetru

Ne govorim u eter glasno.

Umirem da bi ti živjela,

Jer bez moje smrti

Nema života ni tebi, ni drugima.

I evo sklapam svoje oči,

A ti pozdravi sve žive,

Nek ljube naše planine,

Nek ljube naše njive,

Za koje evo još jedan borac gine.

 

Esad Šabanagić / Reprezent

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 18:03

Facebook komentari

Back to top