FOTO: Prvi krajišnik u državi Idaho – II dio

Home

FOTO: Prvi krajišnik u državi Idaho – II dio


 

 

Na zapadu ne samo da treba raditi, nego treba imati I mnogo srece u zivotu I biznisu. Iz primjera naseg Krajisnika Denisa Miljkovica (zadnjih decenija) to se moze spoznati.

Ale i Suada Miljković

DOBITAK AUTA OD 35.000 DOLARA
Deno je 1999.god. kupujuci u gradu Boise u lancu prodavnica firme Albertsons uzeo jednu srecku nagradne igre gdje se dobiva ford mustang auto kabriolet. Na izvlacenju srecaka iz velikog bazena medu stotine hiljada drugih lutrijski listica izvucen je onaj na kom je bilo njegovo ime I dobio je novo sportsko auto ford mustang kabrio  crvene boje sa placenim taksama I svim dazbinama koji je bio vrijedan cca 35.000 dolara. Opet se info o nasem sretnom doseljeniku  vrtjela na tv stanicama drzave Idaho. To mu je bio san, I kao sto rece Denis njemu se ostvario americki san (American Dream). Kako je auto sportsko, a on svaki dan taksira I volana mu je preko glave,  poklonio ga je kcerki Neri da ga vozi kada polozi vozacki ispit.
GUBITAK 150.000 NA STOKOVIMA
2001.godina ce u  svijetu, a u Americi posebno ostati upamcena po septembru 11. kada su u teroristickim akcijama sa punim civilnim avionima srusena dva blizanca nebodera WTC-World Trade Centar-Svjetskog trgovackog centra u New Yorku. Svjetska trgovinska, ekonomska, vojna I politicka desavanja su dobila potpuno nove tokove, a mnoge kompanije I pojedinci su dozivjeli financijski kolaps. Denis Miljkovic je bio uveliko usao u biznis sa dionicama na New York Stock Excange I prvog dana otvaranja New York berze poslije 9.11. oblio ga je hladan tus kad je spoznao da je zbog pada dionica izgubio 150.000 dolara. O svojoj trgovini sa dionicama Denis kaze: – Prije odlaska na posao ujutro u 07:30 uzimao sam berzanske dionice, kad sam u podne provjeravao kretanja na berzi dokupljivao ili prodavao sam ih, a navecer pred zakljucenje berzanskih poslova preracunavao sam se koliko sam tog dana zaradio. U jednom periodu trgovine sa stokovima-dionicama dnevno sam zaradivao I do 2.000 dolara, ali eto bilo je kako je bilo I nema vise.
MERCEDES ZA KOMANDANTE
Ali imao je ipak srecu da je  08.septembra (samo tri dana prije septembra 11.) letio iz Bostona za Chicago I Boise kada se sa ocem Alom vracao iz ljetne posjete, iz domovine. Isli smo kuci u Veliku Kladusu prvenstveno sa ciljem da otac rijesi pitanje otetog mu (prisilno mobiliziranog) Mercedes 300 disel crvene boje auta na pocetku rata 1992.god. Mercedes tada najnoviji, najmoderniji I najskuplji u drzavi Yugi (105.000 DM placen u Stutgartu) uzela je silom vojna policija za Komandu 5.Korpusa provaljujuci garazu I obijajuci bocno staklo. U njemu su se vozali komandanti (Drekovic, kasnije Dudakovic, Miljkovic, itd.). Kad je vlasnik vozila Ale 1992.god. pokusao da ga vrati zatvorili su ga I drzali 16 dana pritvorena u nekoj supi. Sada mecku bijele boje voza po Bihacu neki pravnik, a Ale  nije uspio da dobije svoje auto nazad (2001. kad je trazio) iako je rat zavrsen ravno prije 6 odnosno sada vec 13 godina. Ali, Ale rece: -Tuzba je uredno predata, advokati rade svoj posao, rijesavat ce se to na svim instancama mjerodavnim u BiH I sire. Moje materijalno potrazivanje nece zastarjeti. Zaradio sam ga radom, stednjom I to je moje.
PRVI YUGO OBRTNIK
Ale s ponosom naglasava: -Jas am prvi Jugosloven koji je 01.oktobra 1965.god. u SFRJ otvorio svoj, licno moj privatni biznis-ugostiteljsku radnju, kafanu, restoran. Zakonski uredno, na legalne papire. Radio sam, cuvao, ekonomisao I imao. Sta I kako su drugi radili ne zanima me, mene moje interesira.
A u knjizi Zahida-Zake Topica “Velika Kladusa, ljubavi moja” o  konobaru Ali Miljkovicu je zapisano sljedece: “..Puno je zgoda vezanih za Citaonicu, a ja cu prezentirati jednu, bizarnu, ali simpaticnu! Suton se samo poceo hvatati I muzicari su udarali prve akorde u basci Citaonice. Samo je poneki gost zauzeo mjesto I cekao pice. Za jednim stolom sjedio je Smail Melkic, sam I dobrano pijan. Glasno je razmisljao. U jednom trenutku obratio se konobaru Ali Miljkovicu-Hukicu I zatrazio pice. Da bi pokazao svu svoju ugladenost I cinjenicu da je “svjetski” konobar, Ale je odmah doleprsao do stola, naklonio se I rekao: “Prosim, lepo?” “Prosio ti, brate, dok si ziv”, nervozno mu je odgovorio Smail….”

 

Kuća Denisa M.

ALE RADI I U 76.
Bila je to zgoda iz sezdestih, ali evo I nakon 50 godina, u svojoj 76 godini zivota Ale M. ne prosi, vec radi I zaradiva dolare. U americkom gradu Boise dnevno radi po tri sata u prevodenju djece preko pjesacki prelaza, za to je placen preko 600 dolara, ima jos drzavne socijalne benificije I prima penziju bosansku koju je zaradio radeci prije rata. Staru kucu na Brdu Hukica koju su dusmani u zadnjem ratu ne potrebno zapalili je srusio, napravio potpuno novu sa 10 soba I najsavremenijim svjetkim materijalima, te plocom betonskom debljine 35 cm. Ove godine kada bude isao na odmor u Kladusu ugradit ce lift u kuci zbog lakseg kretanja I udobnijeg boravka. Kucu sa poslovnim prostorom kod gimnazije iznajmio je I u njoj radi trgovina Sakiba staklara.

OSMIJEH IZ GRUNTOVNICE
Alina supruga, gospoda Suada, koje se mnogi sjecaju kao sluzbenice iz velikokladuske Gruntovnice-katastra po osmijehu I finoj rijeci za svakog,  svoje penzionerske dane u Americi provodi zabavljajuci se sa unucadima. -Pitanje je ‘ko koga sada zabavlja I cuva. Ja unucad ili oni mene. Iako ima 73 godine vrlo je pokretna I agilna, a prije nekoliko godina dozivjela je laksi mozdani udar koji joj srecom nije ostavio zdravstvene posljedice. Rodena je u Buzimu (djevojacko Arnautovic), gdje je radila u tadasnjoj opstinskoj administraciji predsjednika opstine Begic Ibre. Kada se udala za supruga Alu radila je u kladuskom sudu, kasnije na rudniku Bosnabarit kao daktilografkinja  kod direktora Gagic Miodraga kasnije Alage Miljkovica, a po zavrsetku upravne skole pocela je raditi u velikokladuskoj opstinskoj administraciji I penziju je docekala u gruntovnici. Kaze da je za penzionisanje koje je dobila pocetkom rata zahvalna sudiji Dulagi Alibegicu, te zahvaljuje mu se gdje cuo I ne cuo. Po doseljenju u Ameriku (13.februar 1996.god.)  Suada je dvije godine radila kao perac suda I u veseraju. Nista joj nije bilo tesko I sve je cinila sa osmijehom.
Ale I Suada ne planiraju se vratiti u Bosnu, Kladusu da tamo zive, ali ce ljeti ici redovno svojoj kuci na odmor. I to vise mjeseci. Kazu da ovdje zive lijepo I samostalno u svojoj kucici svojoj slobodici, a tu su sinovi, snahe, I mnogo rodbine. Alin brat Mustafa Muco  Farbar zivi u Kladusi sa suprugom, a djeca su mu u Americi. Mladi brat Adil je u Danskoj, a sestra mu Saca Kajdic  (1936.) zivi u Boise i ima sestero djece (cetiri sina u Boise I dvije kceri u Kladusi).

SIN EDVIN PRODAJE KUCE
Mladi Alin sin Edvin kojeg se mnogi sjecaju kao dobrog igraca sa velikokladuski fudbalski terena zivi takoder u Boise Idaho od  februara 1997.god. sa suprugom Almira, sinom Dinkom I kcerkom Nadin. Bavi se uspjesno prodajom kuca, a fudbal igra za veterane NK “Krajisnik” Boise iz hobija I razonode. Vrlo je aktivan u drustvenom zivotu Krajisnika I Bosanaca koji zive u ovom gradu.
KLADUSCANI U KLADUSI
Denis Miljkovic je prvi doletio u Boise, a hoce li prvi odletiti u Veliku Kladusu?
–Prvi sam dosao, red je da se prvi vratim. Dosao sam davnih godina I sa zadovoljstvom sam pomagao mnogim nasim sugradanima da dodu u Boise. Slao sam useljenicke papire familijama, prihvatao mnoge, pomagao im. Nikada necu zaboraviti docek familije Senada-Cece Talakica koji je na aerodromu silazeci iz aviona iznenadeno gledao u nas Kladuscane koji smo ga cekali, te je u ushicenju rekao: “Pa ima vas vise nego u Kladusi ljudi moji!” Sada bih rekao svojim zemljacima, pomogao sam vam da dodete, a pomoci vam necu da se vratite!?
Otac Ale kaze: – Volim Kladusu, svoje ljude, svoju zemlju, ali onim nacinom rada I filozofiranja u domovini nece biti bericeta jos dugo zadugo. Ma bez rada nema zivota, bez industrije, fabrika, pogona nema napretka I svjetlije buducnosti…Za sto godina se nece u Bosni dostici ono sto smo imali za vreme fine Titove Jugoslavije,  koja jeste bila socijalisticka drzava ali okrenuta prema zapadu.

Izet Dizdarević

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 17:38

Facebook komentari

Back to top