III dio: Refik Čordić – Medicinski fenomen

Home

III dio: Refik Čordić – Medicinski fenomen


Prosetali smo ulicama novog naselja u gradu Pasco, od Cordic Sefika-Cokija do brata mu Refika, koji zivi vrlo blizu na adresi 7908 Calvary drive . Ulicu u kojoj su sve nove kuce ukrasava ogromna dvospratnica opkoljena cvijecem I olistalim stablima, a prelijepa fontana odmara oci I dusu dok gledas vodu koja okolo rasprskava I daje svjezinu u zraku, na ukrasnom cvijecu i travi, na drvecu koje je nanizano oko kuce. Stabla mladih jabuka, oraha, sljiva, kesten ( iz Bosne doneseno),septelija, cokoti vinove loze, dugacke loze grozda bijelog I crnog su ispleli zelenu ogrlicu oko kuce, a krivudavi lijepo I pravilno betonirani nogostup vodi insana oko objekta kompletnog I ponovo dovodi pred fontanu ispred glavnog ulaza. Ljepota I divota, a sve uradJeno po ideji I sa rukama sada americkog penzionera Refika Cordica koji ima americku penziju-socijalu od 736.00 dolara (imao je hiljadarku, ali Busaga je smanjio) I besplatni medical-lijecenje, a ni dana nije radio u ovoj drzavi.
17.decembra 1997.god.  (tacno godinu dana poslije brata Sefika) doselio je u Richland, WA Refik sa zenom Fatimom (rodena 1958.god., djevojacko prezime Brkic) I petero djece (Edin, Edmir, Esmir, Edmira, Edilajda). Trenutno u kuci sa roditeljima zive dvoje najmladi skolaraca, Esmir I Edilajda, a ostali su ozenjeni I udati te zive samostalno. Edmira je udata za Mirzom sa kojim ima sina Tarika, sin Edin je ozenjen Nerminom, a Edmir amerikankom Lesi. Supruga Fatima radi u hotelu Courtyard u Richlandu,  te dok ona priprema I servira pravu bosansku kafu sa rahat lokumom mi otpocinjemo razgovor sa neizbjeznim temama koje opterecuju svakog covjeka u tudini: domovina, zdravlje, mladost, rat, izbjeglistvo, zivotni planovi, djeca, ….

POCELO SA KUBUROM
Cuo sam I zapisao zanimljivu zivotnu ispovijest Cordic Refika, sina oca Huseina zvanog Naher I majke Sace.  Stamenog  Krajisnika kojeg zivotna sudbina nije nimalo milovala, koji je na svom zivotnom putu za ovih 49 godina nekoliko puta vidio svoju smrt, ali ipak spasavao se je. Ujutro I navecer obavezno pije po “saku tableta” bez kojih ne moze zamisliti zivot , tacnije dnevno 2×32 komada raznih vrsta. Na svojim plecima,  u svom izmrcvarenom tijelu nosi mnogo zeljeza, olova I gelera (tvrdi oko dviipo kile),  oziljaka od ozljeda, ranjavanja, prebijanja, operacija (33).  Izdrzao je, dozivio, prezivio sto je skoro ne moguce I ne vjerovatno. Ali ipak, uvijek je postojao tracak nade I volje za zivotom, uvijek se nalazila tanka slamcica spasa zahvaljujuci kojoj se izvlacio. I eto dosao u ovim zrelim godinama na kraj Amerike u drzavu Washington, iz svog rodnog Zborista u kom se rodio 20.maja 1958.god. Kao djecarak je bio nestasko, a kad se momacki okurazio I poceo asikovati od svoje trinaeste godine je pravio od orahova drveta kundake za kratke puske, a njegov kum kovac Ismet cijevi. Spajali su to, vezali zicom, punili barutom, olovom I erzama koje je nabavljao ilegalno iz zaliha I mimo znanja svoga oca Nahera, inace lovca. Da nebi culi ukucani I roditelji probnu pucnjavu,  isli su na bare kod vodenica da isprobavaju napravljene kratke puske prepaljace. I jednom prilikom kad je Refik prepalio-opalio, puska je  izgleda pukla u rikverc. Po razilasku dima vidio je da nema ni puske u ruci, ni palca desne ruke-odbijen je. To je bio pocetak belaja I ozljeda koje ce dozivljavati u zivotu.

AUTO NESRECE
Kao I hiljade drugih krajiski momaka sa sesnaest godina, tacnije 1974.god. se otisnuo u svijet “trbuhom za kruhom”, za Sloveniju u Celje. Tu je isao u skolu I radio, izucio soferski zanat za vozaca autobusa, I za stolara, te zivio na relaciji Celje-Velika Kladusa. 1983.god. iduci kuci iz Celja, u Hrvatskoj kod Karlovca sa autom je imao teski udes. Na njega je naletio jugosvabo (auslender) koji je isao za Evropu, a u udesu Refik je zadobio teske prelome lijeve potkoljenice. Imao je nekoliko operacija I ugradena mu je metalna sipka od 13 cm sa serafima, koja mu je zamijenila kost I spasila nogu. Drugi teski udes imao je autom godinu kasnije pri polasku iz Kladuse za Celje, na Hukica brdu-Balcini. Tad mu je stradala desna noga i koljeno, a operacijama je koljeno potpuno zamijenjeno sa plasticnim, koje odzvanja kad kuca po njemu. Iz Slovenije se vratio 1988.god., otvorio prodavnice obuce u Buzimu I Kladusi.

RATNE DRAME
Rat  mu je (kao I vecini) promijenio planirane tokove zivota. Materijalno I licnim angazmanom se 1992.god. ukljucio u organizovanje odbrane drzave Bosne I Hercegovine od agresora na teritorij I narod Cazinske krajine. Prozvali su ga nadimkom Nambijar, zato sto je imao maskirnu uniformu istu kao u ratu aktuelni I reklamirani komandant Unprofora general Nambijar. Kao pristalica autonomije (AP ZB) koja je zagovarala prekid rata, mir I suzivot sa komsijama bez obzira na vjere, nacije I granice, zarobljen je 28.11.1993.god. u Varosinama, odveden za Buzim, prosao kroz cuveni “buzimski dres” I prebacen da robuje u Bihacu. Tu je bio do 24.05.1994.god. (6 mjeseci) kada je na Pecigradu u obostranoj razmjeni nasih I njihovi dosao kuci. Prvim padom autonomije 21.08.1994.god. je sa familijom izbjegao u Staro selo, nakon dva dana sa tuznom izbjeglickom kolonom vojske I naroda odlazi na Turanj gdje boravi do povratka vojske I naroda u AP ZB. Na Turnju je imao strasnu nesrecu, I srecu u nesreci. U protestu izbjeglica pred kapijom UN-a zbog dijeljenja letaka za povratrak (nasi aktivisti H.H., Z.M.), jedan vojnik Unproforac – mladic (Poljak) je vjerovatno nesmotreno ili iz straha zapucao prema masi. U pucnjavi je Refik pogoden sa 12 metaka (kaze rasprskavajuci, cija upotreba je zabranjena po medunarodnim konvencijama) u lijevu ruku, stomak I kuk. Sa Cicanovim koji je bio ranjen u dlan ruke prebacen je u bolnicu u Karlovcu,  gdje su vrseni operativni zahvati. U tijelu mu je ostalo 17 gelera, koji  mu ponekad prave zdravstvene probleme. Nakon 15 dana iz karlovacke bolnice je vracen na Turanj, a odatle je pred Novu godinu 1995.god transportovan u Kladusu. Boravio je u gradu, jer do kuce u Zboristu nije mogao. Drugim padom AP ZB 07.augusta 1995.god. izbjegao je sa familijom I nekoliko desetina hiljada zapadnobosanaca u Kuplensko, gdje je ostao do 25.12.1995.god., kada se zbog zime I nesnosljivi uslova zivota u logoru sa zenom I dijecom   vratio kuci.

POVRATAK NA OGNJISTE I SEOBA
Boravio je u kuci svog brata Sefika, zato sto je njegova bila totalno devastirana I ne uslovna za zivot. Nakon dva dana dosli su silnici, odveli ga iza kuce I palicama, lancima I sa cim sve ne tukli, tukli, I bome pretukli. Zna on dobro tko, a znaju i oni. Bio je sav modar-crn od glave do pete, lobanja napukla, tako da su ga mjesec dana zamotavali u misinu (sirovu ovciju kozu), kako bi ona izvukla uboje iz tijela. Nakon dva dana slucaj je policiji u Vrnogracu prijavio sin njegovog brata  Fikreta, koji je zbog toga isto bio pretucen. I nikom nista. Poslije ozdravljenja Refik je pokusao da radi u svojoj stolarskoj struci, da pravi I popravlja namjestaj, ali nije islo. Donio je odluku da sa kompletnom porodicom seli za Ameriku, da ostavi kucu I zemlju, svoje selo Zboriste, Veliku kladusu, Bosnu I Hercegovinu. U americkoj drzavi Washington je vec bio brat Sefik, koji mu je mnogo pomogao u prvim mjesecima zivota I lijecenja. U americkim bolnicama pored redovni lijecnicki pregleda I kontrola, imao je vise manjih I veci operativni zahvata: sest puta presadivanje-premostavanje vena, tri puta su mu radeni bajpasi oko srca, vadenje pojedinih gelera koji pocinju da smetaju organizmu itd. Igrom slucaja prije tri godine bio sam u posjeti kod Refika koji je lezao u bolnickoj sobi poslije teske operacije srcani vena. Imao je rez po sredini prsa od grla do stomaka, Bio mu je otvaran-rasporit grudni kos, koji je kako rece Refik “sada sapet sa cetiri klanfe-kopce”. Iako je tad tiho odgovarao na pitanja, ponekad otvarao oci, kaze da se ne sjeca da mu je itko bio u posjeti, Boze oprosti, tad sam pomislio da mu zaista nema spasa. Ali, nakon dva dana poslije te operacije natjerali su ga da ustaje I hoda (normalno u pocetku uz pomoc), sto mu je mnogo pomoglo da dobije samopouzdanje.

33 OPERACIJE
Nevjerovatno, ali istinito: Refik Cordic je imao do sada u zivotu 33 operacije, a priprema se za jos dvije. Ima vec zakazan termin operacije 05.novembra o.g. (2007.) kada ce mu doktori specijalisti ugradivati u stomak aparat koji dodaje insulin I regulira secer u krvi. To je najnoviji izum medicinske tehnologije. A sljedecom operacijom ce morati rijesavati jedan geler koji mu u grudnom kosu pravi problem dodirujuci plucnu maramicu I praveci nesnosne bolove. Pored gelera po tijelu, povecanog secera, tlaka I masnoce u krvi, ima jake bolove u glavi sto je posljedica napuknuca lobanje poslije pretucenosti.

STOLARSKE ZLATNE RUKE
Bez obzira na sve zdravstvene probleme, socijalu I lijecenje koje ima od drzave U.S.A., on sa svojim rukama radi drvenariju-stolariju (stolar po struci). Namjestaj u kuci (kuhinja, sank, spavaca, stepenista, parket) je uradio sam od masivnog drveta I izgleda prelijepo. Dogradio je sve oko kuce:  ulazno predvorje do fontane I sobu za goste, a pravi masivne drvene klupe, stolice, catrnje I druge stvari od drveta koje prodaje amerikosima. Pored dva luksuzna auta, njegova garaza je puna stolarski masina I alatki sa kojima od drveta pravi cuda.

Kaze da je u zivotu najvise zahvalan zeni Fatimi koja ga je razumijevala I pomogla da prezivi sve ove traume I nesrece koje je dozivljavao, a isto tako se neizmjerno zahvaljuje bratu Sefiku, te u Bosni bratu Fikretu I sestri Esmi koji mu puno nedostaju. Znajuci da ce oni ovo citati u domovini, zelio je da ih pozdravi, kao I svoje komsije, rodake I sve dobronamjerne ljude. Imao je namjeru nakon deset godina da ide u rodni kraj za ovogodisnji jubilarni Krajiski Teferic, ali doktori mu nisu dozvolili let avionom, zbog moguci zdravstveni komplikacija. Zato bujrum svima kod mene, kaze Refik Cordic,  kojemu zelim da I sljedece operacije uspjesno prebrodi te pozivi dugo godina.

[email protected], U.S.A., Washington Pasco, 2007.

Objavio: Ned, 04/12/2011 - 17:42

Facebook komentari

Back to top