Inzko i sedam patuljaka

Home

Inzko i sedam patuljaka


Živio jednom, u dalekoj zemlji Bosni, visoki predstavnik imena Valentin i zvučnog prezimena : Inzko. Protjeran iz svoje matične i uređene Austrije, Valentin je došao na brdoviti Balkan da kao moderni Don Kihot ispravi sve nepravde i greške nanijete ondašnjem  narodu. No, netom prije početka sreo je i naših sedam patuljaka : Sulejmana, Harisa, Milorada, Dragana, Božu, Fahru i Zlatka.

Piše : Faruk Ajdinović

Tim bi riječima neki groteskom inspirirani Andersen započeo bajku o jadu i čemeru u koji naša zemlja svakim danom sve brže i uvjerljivije tone.  Bio bi to vraški težak posao jer u našoj zemlji apsolutno ništa nije bajkovito i lijepo, pa bi se morao svojski potruditi da pronađe dovoljno dobre razloge da cijelu štoriju o gore pobrojanim personama završi klišejem : „Svi su živjeli sretno do kraja života“. Kad malo bolje razmislim, možda i ne bi, jer će Inzko i njegovih sedam patuljaka koji mu u njegovoj balkanskoj ekspediciji prave samo probleme, zasigurno do kraja života živjeti sretno uživajući plodove svog nerada. No, postavlja se pitanje : Kako će živjeti narod kojeg su ćelava austrijska Snjeguljica i njenih sedam neartikulisanih patuljaka, neizmjerno udesili ?! Kako će i hoće li uopće preživjeti država kojoj  patuljci i Snjeguljica besramno navukoše luđačku košulju ?!

Kad gospodinu Inzku dosadi izgiravanje lokalnog šerifa u Bosni, spakovat će svoja blještava odjela, kravatice, navijačke šalove i špicaste cokolice, te se vratiti u srce uređene Unije, dobiti posao u nekom konzulatu ili privatnoj kompaniji  i  zaboraviti „tamo neku Bosnu i njene bolesno neusaglašene lidere koji sa sigurnošću ne znaju ni kako se zovu, a kamo li nešto drugo i ozbiljnije“. Pa prije nego što učitvi  Valentin digne sidro iz mora jada bosanskog, mogao bi, za razliku od dosadašnjeg dijela mandata, nešto i uraditi. Ne, ne, ne mislim na obilaženje domjenaka i švedskih stolova  u nekim galerijama i ateljeima, već istinskog rada na rasmrsivanju kleptomanskog klupka kojeg je svaki, neki manje neki više, patuljak uspješno razvio oko sebe i sebi bliskih ljudi.  Možda će se Valentin začuditi kad zapravo dozna da je to njegov stvarni posao.

Da malo pomognemo našem  najvišem predstavniku Valentinu, preporučujem mu da se prvo pozabavi Dodikom i njegovim kataklizmično nepismenim činovnicima koji su u toku poslijednjeg mandata, a naročito u periodu predizborne kampanje, vrlo aktivni u mentalnoj gimnastici i sve jače i bijesnije udaraju na ionako krhke temelje države BiH u pokušajima da ostvare ono što je još prije 20 godina nastalo kao halucinacija povampirenih beogradskih fašista.  Tako je uvijek dotjerana Dodikova poslanica koja je u  Parlamentu države skršila stotine hiljada maraka uglavnom drijemuckajući i čitajući banjalučku štampu ,Milica Novaković  u svojoj rodnoj Bijeljini na predizbornom orgijanju Dodikovih nacional-socijalista slavodobitno zakreštala : „Rušit ćemo sve što Bošnjaci hoće“. Zajapurila se korpulentna Milica od širenja mržnje, pa sve poskakuje od želje za dokazivanjem pred stranačkim bossom. Ovaj se pak misteriozno  smješka sretan što je od Milice Novaković stvorio svoj privatni buldožer.  Eto dakle posla za Valentina, ne, Inzka. Neka konačno skine uske diplomatske rukavice i udari šakom od stol Dodikove kancelarije tako snažno da će se Dušanka, Milica i ostale razbježati kao crkveni miševi što u konačnici i jesu.  Ionako nema šta izgubiti. No puno je to za Inzka. Sve dok plata uredno sjeda na račun, bolje se dvosmisleno podsmijehivati i nikom ne stajati na žulj.

Kad se već obračuna za kojekakvim političkim početnicama i skorjevkama, mogao bi preuzeti inicijativu u borbi sa korupcijom jer kao predstavnik Evropske Unije vrlo dobro zna da ovako nemoralni, podmićeni i lihvarski nastrojeni političari po tom pitanju neće ni prstom maknuti. Ne bi Valentinu pala kruna sa glave kada bi samo malo zavirio u dokumente kojekakvih tijela za borbu protiv korupcije. Nemalo bi se iznenadio, spoštovani Evropejac, kada bi vidio da pojedini ministri u Vladi Federacije rade projekte i isporučuju milionska sredstva firmama koje uopće ne znaju da učestvuju u tim projektima. Jednako bi šokiran bio kada bi primjetio zanimljivu činjenicu da postoje kompletne porodice i porodična stabla koja su se uhljebila po bijelosvjetskim konzulatima i ambasadama, i svojim dugačkim, dakako diplomatskim, korijenjem sišu svaki fening koji napaćeni poreski obaveznici teška srca smjeste u državnu kasu. Korupcija se, zna to i Inzka, razgranala do svih sfera siromašnog nam društva. Tako se tenderi poništavaju dok posao ne dobije politički podoban, prodaju se koalicije u zamjenu za višemilionske poslove kojekakvih lidera, stipendije namijenjene djeci boraca i uzornim studentima dodjeljuju dojučerašnjim švercerima brašna i cigareta.  I neće se Valentin pobrinuti za to. Neće jer zna da ne mora. Svjestan da je ovdje ionako na godišnjem odmoru, samo se smije pokušajima političke klike da se dogovore mogu li se dogovoriti, pa da počnu sa riješavanjem problema koje nas tište kao zeca u poznatom dječijem pjesmuljku.

Dođu izbori i naši politički i ljudski patuljci prionu na kopkanje u rudniku. Traže se ustavne promjene, penzije, stipendije, poljoprivredni poticaji, a ponajviše lažna obećanje. Pa se, kad ih konačno nađu, hvalisaju jedan drugom. „Ja svojim obećao autoput do kraja mandata“, grohotom će Mile, a i ostatak družine udari u smijeh koji ne nosi ništa narodu, osim zlokobnih vijesti da su četiri godine patnje pod teretom nesposobnih kleptomana i patronatom još nesposobnijih evropskih nadri-stručnjaka, ako se ne podigne politička i svaka druga svijesti ljudi ove zemlje, vrlo izgledna opcija.

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:17

Facebook komentari

Back to top