Između ponora i vrha

Home

Između ponora i vrha


Čudna je i prokleta zemlja u kojoj živimo. Nigdje na svijetu se nogomet ne nađe u dva konteksta, jednom najljepšem i drugom najružnijem, u samo 48 sati, kao što je to slučaj u BiH. Naša zemlja je zemlja huligana, besperspektivne omladine, fašističkih i nacističkih grupa kamufliranih u navijače, ali i zemlja neviđenih sportskih heroja koji zaslužuju najveće ordenje časti ovog našeg, gorkog komada zemlje. Gledali smo krv, kamenje i ulične ratove, a onda su se Džeko i ekipa pobrinuli da sve to nekako zapadne za ormar oduševljenja, i doveli nas na granicu raja.

Piše : Faruk Ajdinović

Kakvo smo društvo i kakva države, dovoljno govori činjenica da je jedna prekrasna prilika, dva rođendana kultnih klubova sa ovih prostora, mutirala u tako grozne sukobe osoba koje se ničim izazvane zovu navijačima. I nekako bismo to i preživjeli i prešli preko toga da to nije bogtepita koji incident koji je nogomet i sve vezano uz njega u našoj zemlji, hrabro pomnožio nulom. Prvo su u Banjaluci po direktnoj naredbi osvjedočenog nacionaliste, predsjednika kluba Radmila Šipovca, deseci bandita utrčali na teren i prekinuli dvoboj sa Željezničarem. Jedva da smo stigli oporaviti se od šoka i zbunjenosti, a uslijedio je Mostar i gradski derbi koji je okončan tragi-komičnim huliganskim performansom.  U trenutku su igrači Veleža slavili pobjednosni gol, a već u narednom bježali za spas žive glave protiv razularene marve. Posebno se istaknuo izvjesni Mile Pehar. Taj je, valjda u želji da spriječi mrske majorizatore da živi pobjegnu van terena, klizeći startao Veležovom igraču.  Zamislite koja psihologija ?! Zamislite koja inteligencija ?! Pitam se, kako bi taj Mile Pehar, koji je kasnije naricao po medijima kako mu je žao, izišao na oči djeci Tarika Cerića, čovjeka kojeg je želio aterirati i ispostaviti na noge i šake podivljalim navijačima svoga kluba.

I baš nakon nemilih događaja u našem glavnom gradu gledam na TV Pink emisiju „Zabranjeni forum“. U njoj su gostovali glavni ljudi svih važnijih klubova, te jedan „navijač“ Slavije iz tkz. „Istočnog Sarajeva“ koji je doslovno plutao u zadovoljstvu što su se „pobili Hrvati i muslimani“. Predstavnik navijača imena i prezimena Natko Sudžuka ( stara srpska dinastija Sudžuka ) bio je živi dokaz rušilačkog, remetilačkog, fašističkog faktora u ovoj našoj napaćenoj zemlji. I tako Sudžuka, mrtav-hladan, konstatira kako  u utakmici BiH – Luksemburg neće navijati za BiH već će u Beograd gledati „svoju reprezentaciju“, a sve obrazlaže time što „navijači Bosne donose zastavu sa ljiljanima koja vrijeđa Srbe“. Nakon što je emisija završila u mojoj glavi ostala je radost. Sad se pitate – kakva sad radost ?! E pa radost, zato što je navijati i voliti reprezentaciju svoje domovine u kojoj si rođen i živiš prekrasan osjećaj, a Sudžuka i njemu slični nikad taj osjećaj neće doživjeti. Oni će, kao i dosad, sa pasošem na „domaće utakmice njihove reprezentacije“.

Poslije sve te crne zbilje, tog jada u kome smo se svi našli, a izaći ne znamo godinama, dolaze oni – naši reprezentativci. I to ne samo A državna selekcija, nego i naša U-21 reprezentacija koja je pokazala sjajnu borbenost u meču sa Njemcima, i naša U-19 reprezentacija koja je ponizila jednu Rusiju i Irsku, i trenutno se nalazi na vrhu tabele u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo mladih.  Svi oni su heroji, nosioci svjetla u naše uspavane i tamne stvarnosti i realitete. I uistinu nema ništa gore i ništa više ne boli  neprijatelje ove reprezentacije i ove države kad vide da se  za BiH jednakim žarom, do zadnjeg atoma bore i Saša i Zvjezdan i Emir i Boris. Kad vide da se nakon proslave gola poput braće grle Stevanović i Višća.  Za njih je to poraz. Poraz tog ljudskog šljama, ljudskih i moralnih bijeda koji ni sami  ne znaju ko su, šta su i odakle su.

Idemo na megdan velikoj Francuskoj. Mi, nogometni i državni liliputanci, u želji da skinemo skalp divu usred Pariza.  Mi, nevoljeni i voljeni, bogati i siromašni, jadni i ponosni, u potrazi za tintom kojom ćemo konačno napisati poslijednje slovo na ovoj stranici historije.  U utorak navečer Bosna i Hercegovina će, unatoč svim problemima i nedaćama, zadrhtati pred sami početak utakmice. U utorak navečer, svi zajedno poslat ćemo milione molitva samo da Edin ostane 1 na 1 sa golmanom. A onda, šta Bog da i sreća junačka !

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 17:06

Facebook komentari

Back to top