Kad se Britanci prave Englezi

Home

Kad se Britanci prave Englezi


Razjedinjenost bošnjačkih partija i lidera je bila toliko očita da se Srbi i Englezi nisu bojali nekih ozbiljnih rekacija od strane Bošnjaka, kao političkog faktora, a od države BiH pogotovo, dok je premijer iste Nikola Špirić, koji temelje njene državnosti sustavno podkopava od kako je na toj poziciji. Srbi znaju da neće biti ni recipročnih mjera, jer nije bilo ni optužnica za kreatore genocida i agresije na BiH, što je dokaz da je Tužilaštvo BiH tigar od papira.

PIŠE: MUHAMED MAHMUTOVIĆ
Nakon što su po nalogu srpskih vlasti uhapsili bivšeg člana Predsjedništva Republike BiH dr. Ejuba Ganića, mnogi političari iz Velike Britanije, kao i njihov abasador u BiH Majkl Tejtam (Michael Tatham), požurili su da nas uvjere, kako trebamo više vjerovati njima nego svojim očima. Njihove izjave, da se tu radi o “pravosudnom problemu”, a ne o političkom, mogao bi neko uzeti zdravo za gotovo ko ne živi na ovom planetu, ali mi smo na njihovu žalost još uvjek tu i sjećamo se mnogih događaja koji ih sto posto dematuju. Ko se još ne sjeća lakrdije i suđenja čelnicima EU zemalja i predsjedniku SAD Bilu Klintonu, koji su sasvim ozbiljno srpski pravosudni organi vodili u praznoj sali sa stolicama na kojima su bila imena “agresora na Srbiju i ratnih zločinaca”, kako su ih vodili prema obimnoj optužnici od 183 strane koja je čitana više od tri sata, čulo se da je tokom bombardovanja ubijeno najmanje 503 civila, 240 pripadnika Vojske Jugoslavije i 147 policajaca. Okružni javni tužilac Andrija Milutinović je novinarima tog dana rekao da zločini za koje se sudi pomenutim političarima ne zastarjevaju, te ako presuda bude pravosnažna “sve dok je čovek živ, može doći u situaciju da se kazna izvrši”.

¤¤¤¤

Ovaj cirkus od suđenja nekoliko puta je prekidan i još uvjek se ne zna epilog, ali se optuženi poput: Bila Klintona, Medlin Olbrajt, Havijera Solane, Tonija Blera, Vilijema Koena, Robina Kuka, Džordža Robertsona, Žaka Širaka, Ibera Vedrina, Alena Rišara, Gerharda Šredera, Jozefa Fišera, Rudolfa Šarpinga i Veslija Klarka, neometano kreću i nisu došli pod utjecaj “nezavisnog sudstva” Velike Britanije. Mnogi su od njih dočekani i sa velikim počastima u Beogradu! Kad se ovo sagleda, postaje jasnije, zašto se kod nas često nekome skreće pažnja: Ne pravi se Englez! Srbima se nije teško praviti Englez, njihovo umijeće laganja opisao je otac njihove nacije i tvorac zloglasnog memoranduma SANU, Dobrica Ćosić, a pravim Englezima očito ne treba da se to prave. Oni su mirne savjesti na prvo ročište umjesto prof. dr. Ejuba Ganića, doveli drugu osobu, a taj dan su nakon toga dr. Ganiću odredili pritvor “jer je naredio napad na kolonu vojnika u gradu Sarajevu koji se nalazi u Srbiji”!!!

Na drugom ročištu, na kojem se očekivalo da će dr. Ganić biti pušten uz kauciju da se brani sa slobode, Englezi su rekli da nisu od Srbije dobili nikakve dokaze za navodne zločine dr. Ganića, ali su odlučili da ga zadrže u pritvoru uz nadu da će im njihovi saveznici, pribaviti dokaze. Nepuštanje dr. Ganića na slobodu Englezi su obrazložili i opsanošću od bijega, iako je svima jasno da dr. Ganić nije imao te namjere, jer se uprkos špekulacijama o hapšenju nakon nekoliko dana boravka u V.Britaniji pojavio na areodromu na pasoškoj kontroli.

Razjedinjenost bošnjačkih partija i lidera je bila toliko očita da se Srbi i Englezi nisu bojali nekih ozbiljnih rekacija od strane Bošnjaka, kao političkog faktora, a od države BiH pogotovo, dok je premijer iste Nikola Špirić, koji temelje njene državnosti sustavno podkopava od kako je na toj poziciji. Srbi znaju da neće biti ni recipročnih mjera, jer nije bilo ni optužnica za kreatore genocida i agresije na BiH, što je dokaz da je Tužilaštvo BiH tigar od papira. Naši tužioci usprkos mnoštvu dokaza i presuda međunarodnih sudova ne usuđuju se podići optužnice za masovne zločine nad nesrpskim stanovništvom širom naše domovine, a srpski se usuduju suditi žrtvi! Malo je reći da je ovo apsurd!

Mirni protesti u Sarajevu kao znak podrške dr. Ganiću, očito nisu nikoga previše uzbudili, iako se tu okupio velik broj naših građana. Naše majke iz Srebrnice mirno protestuju svakog jedanaestog u mjesecu već petnaestak godina, ali Ratko Mladić uživa u zaštiti srpskih vlasti u sred Beograda. Čak su mu dodijelili ahmaka sa bošnjackim imenom i prezimenom (Rasim Ljajić), da ga čuva! Ako bi pak razbili koji prozor na ambasadi Srbije ili Velike Britanije, to bi mnogi jedva dočekali i označili nas za teroriste. Tako nas označavaju i bez toga, a u tome im opet pomažu kreature poput: Senada Pećanina, Senada Avdića i Bakira Hadžiomerovića, za koje isto kažu da su Bošnjaci. Šta nam je onda činiti, narode moj?

 

Objavio: Pet, 02/12/2011 - 16:00

Facebook komentari

Back to top