Kako se spasiti od spasioca?

Home

Kako se spasiti od spasioca?

Jedan mali smrznuti vrabac ležao je bespomoćno na putu i čekao svoje zadnje trenutke na ovome svijetu. Bio je toliko promrzo da nije bilo nikakve šanse da se barem sklone sa puta po kojem su svi gazili. Preko njega pređe krava, a istog momenta na vrapca pade golema topla balega. On malo živnu od topline uzvrpolji se i poče zahvalno da se okreće oko sebe, kad naiđe jedna besposlena mačka, zgrabi ga i pojede. Iz ove priče na koju sam neki dan po ko zna koji put naletio može se svašta naučiti, a tri su naravoučenja očita:
- Nije ti svako neprijatelj ko ti se posere na glavu!
- Nemoj se previše šepuriti dok si još u govnima!
- Nije ti svako prijatelj ko te “vadi” iz govana!!!

Primjetili ste da sam na zadnje naravoučenje stavio tri uzvičnika, jer nam se u životu upravo to veoma često dešava. I kod prva dva naravoučenja bi pronašao Fikreta Abdića koji odbrojava svoje zadnje dane u zatvoru, osuđen za ratne zločine protiv svoga naroda, a sad smo kod ovoga trećega, kad se ovaj pijun srpskih obavještajnih službi sprema da ponovo posije sjeme razdora među Krajišnike, koji su gotovo bili normalizirali odnose nakon bratoubilačkog rata. Sa ove vremenske distance je svakome, osim šačici njegovih slijepih podanika jasno, da je za to kriv Fikret Abdić, koji je u jednom trenutku “oslobađao” Krajinu pod komandom Manojla Milovanovića, Legije, Kobca i ostalih zlikovaca, pod budnim okom Jovice Stanišića, šefa srpske državne bezbjednosti. Kad sa Abdićevim pristašama počeneš priču o tome, oni krenu negdje sa sredine i bave se uglavnom poljedicama, a ne uzrocima, pa tako odjednom čuješ kako je na njih Peti korpus uperio oružje? Nikad se oni ne pitaju zašto! I oni koji se upitaju imaju svoj odgovor. Kažu “babo” je htio mir. Oni uopšte ne razmišljaju da se za ustanak protiv države u ratu kažnjava strijeljanjem po kratkom postupku. Žestoko se ljute što je Armija BiH i njih zajedno sa četnicima protjerala preko granice. Odkud oni zajedno sa četnicima nikad se ne pitaju. Nevjerovatno je da neko danas vjeruje da bi Fikretov dogovor sa Karadžićem i Bobanom obezbjedio mir u Krajini. Na svim teritorijama BiH, gdje su Bošnjaci nasjeli, pristali na neke dogovore i predali i ono malo oružja, bili su lahak plijen koljačima raznih naziva, a Fikretove pristaše su sigurne da ne bi u Krajinu dirali. Pa sve i da jeste tako, kakav je to čovjek kojemu je svejedno što kolju i pale sve komšije i rodbinu oko njega, a on se sa ubicama dogovorio da njega ne diraju i sve to posmatra?

Zločinac Abdić sa svojim genocidnim mentorima

Internet je prepun video snimaka sa samog početka agresije, gdje se jasno vidi da je on Arkanov mali vojnik. Na jednom tom snimku ga Arkan pita, koje je boje ova puška, a on ponizno odgovara – zelene! Krajišnicima su tad pokazani samo snimci KOS-a na kojima Abdić pokazuje prsa Arkanu. Tad je Srbima trebao babo-heroj, koji će Krajišnike povesti kud oni budu htjeli. Fikret je sa svojom paravojskom mnogo pripomogao današnjoj lošoj političkoj i ekonomskoj situaciji u BiH i umjesto da se toga stide, oni bezobrzno upiru u to prstom i zato svaljuju krivicu na one koji su izborili goli opstanak bošnjačkog naroda.

Na stranu sve to što se odavno vidjelo da je izgubio kontakt sa stvarnošću, što i jest karakterna crta takvih osoba. Nagađalao se odavno ako živ iziđe iz zatvora hoće li smjeti uopšte doći u Krajinu, a on još očekuje poklone od naroda kojeg je umotao u crno. On je preko Hrvatice Elvire Jelenović-Abdić, koja je, gle čuda, njegova kćerka plasirao imbecilan plan u kojem sasvim drsko traži “da mu se preda” Agrokomerc. Ovaj nebulozan zahtjev zaslužuje obradu od više naučnih disciplina, ali da se zadržimo samo na psihologiji i ekonomiji.

U ekonomiji se valjda firme kupuju na tenderima po zakonu tržišta. Da je ovaj čovjek to tražio od nekog predsjednika Tadžikistana, koji državnu kao i privatnu imovinu smatra svojom, nekako bi čovjek to i razumio. Ko je taj ko njemu sad može dati Agrokomerc, firmu u kojoj i dan danas nisu raščišćeni imovinsko-pravni odnosi, najviše zahvaljujući Abdiću, koji je u onom sistemu jednostavno okupirao zemlju čiju je htio. Abdić je izgleda skroz prespavao čitavo vrijeme tranzicije države i još uvjek ne zna da se ne može više zauzeti ničija livada “za opšte dobro” i uzeti kandžiju u ruke, takođe “za opšte dobro” tjerati narod da radi i dobiva tek svaku četvrtu platu ili bonove Agrokomerca. Ne može se više ni mjenicama bez pokrića napuniti vozni prak autobusima i kamionima. Mnoštvo tih osnovnih pravila iz ekonomije bi neko trebao reći ovom hudnjaku, pa da onda napravi studiju sanacije ovog preduzeća sa gotovinom ili povoljnim kreditnim linijama, a nikakvim zahtjevom, i to još iz zatvora, da mu se ta firma jednostavno dadne!

Da bi firma ekonomski dobro poslovala mora imati dobar ambijent, gdje svakako ne spada bojkot velikog broja ljudi koji bi je bojkotirali. Agrokomerc, kad bi Abdić imao bilo kakve veze sa njim, bojkotovao bi sasvim sigurno velik broj građana i privatnih firmi. Razlog za to leži u činjenici da je njegova izdaja i politička avantura u sred agresije na BiH, koštala Krajinu preko tri hiljade života. Ako se uz jedan taj život veže deset osoba koje imaju razlog da ga sad ne vole, to je tridesetak hiljada osoba iz njegovog najbližeg okruženja.

Priču o povratku i “pokretanju” smišljeno je plasirao DNZ, kojeg Abdić više i ne kontrolira, ali nije toga svjestan. Sadašnje rukovodstvo te stranke koju je Abdić osnovao, svjesno je svih aspekata zbog kojih je potpuno nemoguće da on išta uradi u Agrokomercu, ali će se njega na taj način riješiti zauvjek, a jeftino će zaraditi i političkih poena, jer će moći neukom svijetu prodavati priču da su nudili riješenje za njihovu slabu ekonomsku situaciju, ali da drugi nisu dali!
U DNZ-u inače sad ima nekoliko veoma kvalitetnih političara, kojima Abdić ne može biti ni pisar, kao što je Hafeza Sabljaković. Tu je i načelnik opštine Velika Kladuša Admil Mulalić, koji u veoma teškim uslovima jako dobro vodi općinu, a otkako je na čelu USK Hamdija Lipovača radi se mnogo i na pomirenju Krajišnika.

Zato se sa velikom sigurnosšću može reći da oni kojima takav razvoj događaja u Krajini nije nikako odgovarao sada koriste Abdića kao “kviska”.

Priču o Abdićevom povratku i “pokretanju” Agrokomerca guraju srpski mediji, pogotovo novine čiji je glavni i odgovorni urednik Milorad Dodik, a koje su nazvali “Nezavisnim” kako bi budale nasjele i čitale “nezavisno” štivo.

Tu dolazimo do treće pouke iz priče sa početka, Spasiti krajišnike od ovog “spasioca” treba tužilaštvo, koje ga mora pitati zašto je u Hrvatskoj krčmio imovinu Agrokomerca kao svoju?

Muhamed Mahmutović / Dnevni Avaz

Objavito: Pet, 12/02/2011 - 17:02

Facebook komentari

Back to top