Krivi su !

Home

Krivi su !

Nije tajna da od Vardara do Triglava, od početka nove ere pa do današnjih dana, nesposobnije vlasti od bosanskohercegovačke  definitivno nije bilo. Jednako tako, tajna nije ni da je vladajuća petorka u proteklih četiri godine neizmjerno udesila ovu zemlju da će joj, u slučaju da se isti ili slični njima ne dokopaju vlasti, trebati višedecenijski period da prestane biti posebna država se posebnim potrebama.

Piše : Ajdinović Faruk

Politička ljubav Dodikovih reformista, Silajdžićevih 100% iluzionista, Tihićevih reakcionara, Čovićevih sokolova i sokolica, kao i Ljubićevih pametnjakovića, gromoglasno bodrena od uspavane opozicije koju predvode Lagumdžijini kameni spavači, toliko je fatalna da se čini kako su samo neke više sile ovakvu ekipicu rasturača svega i svačega mogle spojiti u jednoj prostoriji. Po našu žalost, radi se o državnom parlamentu.  Kako ova i ovakva vlast ima prirodnu tendeciju konstantne težnje ka boravku u sudnici ( pa čak i u zatvoru ) vrlo je teško nabrojati one segmente društva koje ovo veselo društvance nije uspjelo trajno onesposobiti.

Sigurnost

Vlast je u proteke 4 godine od silnog rada na svojoj, potpuno zaboravila sigurnost građana. Tako su po glavnom gradu razno-razni smutljivci, podstrekivani izvjesnim stranačkim biltenom, vodili pravi ulični rat protiv policajaca i  umjetnika, konobare ubijali višestruko evidentirani kriminalci zbog jedne jedine ture pića,  porodice žrtava u dvorištu suda na mrtvo ime  prebijali osuđivani trgovci bijelim robljem, a o amaterskim pljačkama aerodromskih terminala i nebrojenim pljačkaškim pohodima da i ne govorim. Toliko o sigurnosti građana koja se provlačila kroz wannabe program svake nadri-političke opcije u nesretnoj nam Bosni i Hercegovini. Na kraju njihovog četverogodišnjeg pira, samo možemo zavapiti da nam se više nikad ne ponovi ova i ovakva „sigurnost“.

Evropske integracije

Toliko puta čuta sintagma, poznato je, u našoj zemlji predstavlja isključiv oblik apstraktne imenice. Koliko su nas samo koštali Špirićevi, Silajdžićevi i odlasci inih eskperata u pokušaju, ostaje nepoznato, no jedno je sigurno od Evrope smo još dalje nego što smo bili prije četiri godine. Uzalud će se stranački lideri i njihovi vjerni slijedbenici pozvati na ratifikaciju sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, ulazak u MAP za NATO i viznu liberalizaciju, zaboravljajući pritom činjenicu da je Bosna i Hercegovina iste dobila na poklon po dobroznanom metodu „drž’-ne daj“.

Ekonomija i socijalna politika

Privredu posrnulu u ratu, „genijalni ministri“  ( Hećo, Radivojević i co. ) svojim su dosjetkama dotukli za sva vremena ostavljajući je na smrtnoj postelji da izdahne po kratkom postupku. Trgovinski deficit astronomski visok, nezaposlenost na pragu Guinessove knjige rekorda, odlijev radne i druge snage veći i dinamičniji nego ikad, a naši vlastodržci glavu razbijaju  pitanjima od životnog značaja kao što su cijene novih jurilica za, do bola lijene, ministre u vladama na svim nivoima vlasti. Istovremeno, penzioneri, demobilisani borci, ratni vojni i civilni invalidi, nezaposleni, radnici i teški bolesnici zarobljeni u vlastitim egzistencijalnim kazamatima, bez feninga državne pomoći, doslovno umiru po ulicama u potrazi za koricom kruha.  Ni to nije osobito velika i nepremostiva prepreka vladajućoj oligarhiji da se igra sa ljudima, njihovim radnim mjestima i primanjima.

Interna situacija u Bosni i Hercegovini

Pravi baštinici svega što karakterišemo kao najgora i najopasnija ratoborna retorika, potrudili su se da građani ni minut ne zaborave kako sa one strane entiteske granice žive povampirene babaroge koje će im ukinuti ili otcijepiti toliko čuvani entitet.  U toj nimalo laganoj misiji poseban su doprinos dali i vjerski velikodostojnici koji su izjavama tipa : „Kome ba da se mi prilagođavamo ?“, „Bošnjaci teže da islamiziraju Hrvate“ i čitavom nizu drugih i sličnih dodatno podgrijavali jedva ohlađene ratne strasti. Ustav se mijenja po kafanama i bjelosvjetskim birtijama, država se kraja i prekraja po posavskim živopisnim brežuljcima, sjednice Vlade se pretvaraju u bjesomučno pljuvanje svega i svačega, a njima je opet ravno do okeana.  Nižerazredni činovnici iz SAD-a i EU-a u ulozi šerfia sa divljeg zapada pokušavaju se igrati države. Naravno, sve i dalje preko leđa građana.

Ovakvu vlast, ali i opoziciju, zaista nema ni jedna zemlja na svijetu. Neobrazovani, nesposobni, asocijalni i krimogeni, a opet toliko neumjesno naporni i izdržljivi u čuvanju i branjenju funkcije koju ne mogu, ne znaju i ne žele obnašati normalno i u skladu sa civilizacijskim i drugim normama. S razlogom se postavlja jedno pitanje : postoji li neki sitni švercer, batinaš, ratni huškač, trgovac nekretninama sa sumnjivim transakcijama u ovoj zemlji da neće dobiti silovitu inspiraciju da se okuša u politici.

Na kraju, građani ove zemlje su u pravu kad kažu da na izborima zapravo nemaju za koga glasati. Bili to oni koji prijetećim prstom po ko zna koji put na sva zvona najavljuju crveni oktobar ili nova lica urnebesenog slogana : „Kriza je šansa“, svi oni, pored ofucanih predizbornih pamfleta, ne obećavaju bolje sutra.  Upravo zato nema potrebe nametati hipotezu o „biti ili ne biti“ izborima, jer na kraju dana, Bosna i Hercegovina je u ovom ili onom slučaju, uvijek na gubitku.

Objavljeno: Pet, 02/12/2011 - 16:03

Facebook komentari

Back to top